Ne prepoznaše te danas. Oči, koje je dosad trudom većim od sizifovog trebalo usmjeravati i nadzirati. Oči, koje danas same skrenuše, ne vođene umom, preletiše pogledom i krenuše na drugu stranu. Oči, istrenirane da ne vide, da ne čuju, same donesoše odluku u moje ime. Odluku koju je poput pirovih pobjeda donosio razum umjesto njih. Oči, koje danas olakšaše zadatak umu, same otklonivši bol od srca...
Nemam volje uvijek sve razumjeti
Stalno boriti se, a ne uspjeti
Ti ćeš uvijek biti sebi dovoljna
Oči, koje su dosad donosile same sebi toliko bola, odlučiše pravilno i pravedno, postupkom na koji sam im zahvalan, postupkom koji vrati vjeru u njih. Pokazaše da još uvijek, mada se to nekad činilo tako dalekim, znaju čiji su dio, i da se znaju boriti za sebe...
Oči koje su predugo ličile na prepunjena tamna jezerca, teško očekujući kišno vrijeme, jedva čuvajući silnu vodu u njima...
Ne prepoznaše te danas. Oči. skrenuše svoj put na drugu stranu, automatski. I sve bi bilo poput najobičnije priče sa sretnim krajem, da se nije umješao stari pokvareni i podmukli pobunjenik. Dok su se oči okretale, srce je podiglo sve znakove uzbune i opasnosti. Primoralo na samo sebi poznate načine, ta dva zrnca na poslušnost njemu. Okrenuše pogled, natjeravši um da vidi. Jer oči gledaše ali ne vidješe. Odlučiše da ne vide, ali srce, barem malim djelićem htjede drugačije...
Sad imaš moju riječ
Da neću ti olakšati
Ako zbog mene ćutiš ti
Malim djelićem sebe, neostvarenom željom ili onim kutkom u kojem se ponos nezaustavljivo gubi, a u kojem nada umire zajedno sa srcem. Tim djelićem natjeraše oči na uzmak, poput iskusnog generala, ali generala koji ne pazi na vlastite gubitke, potpisaše naredbu, natjeraše uz oči, i um, ruke i usta na kapitulaciju vođenu ispraznim frazama...
Dok su se um, ruke i usta, zaokupili potpisivanjem ustaljenih primirja, riječim isprazne retorike, oči, postiđene tom svojom neizbježnom izdajom, pokušaveše u svojoj nemoći pronači izgovor, razlog ili opravanje za svoj postupak... i u svome sugovorniku, paru svijetlih zrnaca pijeska, ne pronađoše ništa drugo doli nemuštog pitanja. Pitanja, bez riječi u kojem se kao i u onom što im je i um postavljao, tražio razlog njihovog postupka i generalove naredbe...
Nemoj se čudit, anđele
Što neću te prepoznati
Ako te sretnem
Bilo kad i bilo gdje