volim pisati pisma. Al ne baš uvijek. Nekako se treba poklopiti konstelacija, osoba kojoj pišem, vrijeme i rasploženje, a da ne pričamo o boji odjeće koju nosim i kut upadanja svijetla kroz moj prozor koji opet mora biti u određenoj mjeri čist ili prljav.
Znate kako vam se to stručno zove?
Picajzla.
Dakle, evo jednog primjera kojeg sam danas onako isipala iz rukava nakon što sam dobila mail u kojem me frendica pita jel sam živa pošto sam joj obećala pisati redovito. A ja naravno kakva jesam zacrtala sebi jedan datum kad ću sjesti i napraviti to. Njoj je to, naravno bilo prerano.
Pa dakle... :
"Easy, girl... Pa strgana sam od brucošijade... :D
A to sam i planirala pričekati, pa da imam više toga za opisivati.
Daklem... Ispričavam se na čekanju! :-)
Na brucošijadi je bilo fenomenalno! Društvo s faksa je totalno otkačeno i plesali smo i zajebavali se skroz do kraja programa, dakle oko pola tri. A onda je jedan mali čopor krenuo za Dubravu, a ja k'o vjerni mali majmun za njima. Na kraju se skoro svi razbježali u nekim drugim smjerovima. To je bilo malo freaky, al ajd'...
I doklipsala sam doma do pet ujutro. Prije nije išlo, s obzirom da nam je prvo pred nosom prošišao jedan tramvaj u paru sa službom za vuču. Al to je samo dio priče.
Živio nam naš ZET.
Prvi put sam se ozbiljno namjerila na cugu i mislila da ću se napiti. Vraga. Nije uspjelo. Jednostavno dođem do one količine kad skužim da ću rigat ako popijem još i to je to. Ako tu stanem, nisam pijana, a da pijem dalje vjerojatno bi se zbljuvala i opet bila potpuno trijezna. Zapravo- meni paše! :D
Nisam baš neki pijanac. =)
Što se drugih stvari kod mene tiče- Josip je još uvijek bolestan, ali SVAKI dan bez iznimke dobivam slike
e-mailom od njega. Sad je razvio naviku da mi šalje i fotografije cvijeća. Jako slatko!
Jedva čekam da se opet vidim s njim.
A i ti mi nekako počinješ faliti. Razvila sam tu neku naviku da se vidimo češće. :)
Mogle bismo jedan vikend kad dobijem džeparac otići u kino ili nešto takvo. Meni je zapravo više-manje svejedno kamo se ide. Nije da si dosadna pa da mi treba neka zabava usput... :-)))
Al eto, kopka me ta ideja o kinu i inače, vidim da imaju dobrih stvari u zadnje vrijeme.
Joey je OK i stacioniran je na polici za knjige, točno iznad kreveta. Sjedi na "Potpaljivačici" Stevena Kinga. List sam susperljepilom zalijepila u knjigu. Zalijepila sam i svoje prste jedan za drugi, al to je već druga priča... =/ Isto tako sam ispeglala foliju od čokoladice i zalijepit ću ju kad kupim novo ljepilo.
Tuba mi se zalijepila i ne da se više otvoriti.
Bravo ja.
Anyway, eto. Sad je ispalo da te ne šljivim pol posto, al vjeruj mi da nije tako. Daleko od tog.
Eto, piši mi i ti štogod kilometarsko, pa ću i ja tebi odgovorit kojim romanom... itakodalje ;)
Pozdrafff "
Samo da pojasnim- Joey je plišani zec kojeg mi je kupila za rođendan. Ona ga je nazvala Joey po pjevaču Ramonesa. Ja sam ju isprve krivo čula, pa sam ga nazvala Đole, po Balaševiću.
I svidjelo mi se... :D
Zeko je bijeli, u nekom narančastom prugastom odjelcu, k'o oni kupaći kostimi od prije dvjestotinjak godina.
Josip je moja ljubaF.
Pazi- ne "ljubav", već "ljubaF"!
Ipak je ovo drugo mnogo strasnije i ljepše... Ne pitajte zašto jer blage veze nemam. Al sad je to sve nekako u začetku. Znate već, tad je uvijek najljepše.
Sad bi trebalo biti jasnije što znači "Verbalna inkontinencija", jelte??
;)
PozdraF :)
(to mi nekako ljepše...)
Post je objavljen 04.12.2005. u 22:40 sati.