'Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli i dan i noć. On je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.' (Ps.1:1-3)
Nedugo nakon obraćenja osjetio sam snažan poriv da nekome ispripovjedam sve o Radosnoj vijesti koju sam netom bio otkrio. No, nisam se osječao spreman svjedočiti nekome određenom. Štoviše, osječao sam nelagodu pri samoj pomisli da bih svojim poznanicima, rodbini i prijateljima koji su me poznavali kao zakletog ateistu trebao spomenuti svoj susret s Isusom. Ipak, osjećao sam da to trebam uraditi. Moja je želja da govorim drugima o Isusu svakim danom bivala sve veća, a strah i nelagodnost od reakcije ljudi polagano kopnila. Jednoga dana, dosta prije nego li sam po prvi put osobno nekome pokušao svjedočiti o predivnoj i spasonosnoj ljubavi našeg Gospodina, odlučio sam ono što mi je na duši podjeliti s meni nepoznatim ljudima na jednom internetskom forumu.
Izabrao sam jedan manji forum na koji sam prije nekoliko godina zalazio i nekoliko se puta oglasio u nekim temama koje su se ovlaš doticale vjere. Ohrabren, ubrzo sam izabrao novi nadimak i otvorio svoju vlastitu temu namjenjenu isključivo razgovoru i razmjeni mišljenja o vjeri. Bez nekog unaprijed određenog cilja pokušao sam tamo iznjeti svoje dojmove i posvjedočiti o netom naučenim stvarima koje su u tom trenutku za mene bile potpuno nove i zadivljujuće.
Isprva je krenulo sasvim fino. Postavljao sam pitanja, iznosio svoje dojmove i zaključke i povremeno sve to začinjao ponekim prikladnim citatom. Nekoliko se ljudi započelo redovito javljati i vrlo brzo sam se našao pred hrpom primjedbi na ono što sam napisao. Premda je večina prigovora dolazila od ljudi koji nisu poznavali Boga, bilo je i onih koji su se predstavili kao kršćani i postavili sasvim konkretne prigovore. Neke su se zamjerke odmah pokazale utemeljenima i poprilično su mi pomogle da ispravim neke svoje početničke zablude. S druge strane, neke su se primjedbe odnosile na doktrinalne razlike u tumačenju vjere, što je izazavalo podosta negativnih reakcija mahom kod ljudi koji su sebe smatrali 'krščanima koji razmišljaju vlastitom glavom'.
Danas je, nažalost, puno ljudi koji sebe smatraju kršćanima iz razloga što idu nedjeljom u crkvu, s vremena na vrijeme se ispovjede, svetkuju blagdane, a ponekad i poste. No, veći dio njih to radi tek iz puke tradicije, zbog toga što su to radili i njihovi očevi i njihovi očevi prije njih.
Nema, naravno, ničeg lošeg u tome što je netko izdanak obitelji u kojoj se generacijama poštivala Božja riječ, dapače!, no vrlo često se dogodi da s vremenom forma zamjeni sadržaj ili jednostavno rečeno da se vjera u Boga svede na puko upražnjavanje uvriježenih rituala bez stvarne bliskosti sa Bogom. Takva osoba najčešće ne posjeduje dublji uvid u Gospodinov nauk, vrlo često nije pročitala Bibliju niti jednom, a u svakodnevnom životu slabo ili nikako vodi računa da pokuša živjeti kreposno i u skladu sa Božjim zapovjedima. Ovo je nažalost, duhovna stvarnost koja nas okružuje, te se usuđujem kazati da mnogi od njih zapravo i nisu krščani, jer je njihovo 'krščanstvo' mrtvo i sterilno, te kao takvo ne daje, i ne može dati ploda.
I zaista, najveći problem koji se postavio pred mene nisu bili oni koji ne vjeruju u Boga, već oni koji se smatraju vjernicima, ali koji zapravo svojim životima svjedoče da ne vjeruju Bogu.
Ali, ako ne vjerujete Bogu, činjenica da vjerujete da On postoji nimalo ne pomaže.
Poseban problem pričinjava to što ja inzistiram na činjenici da je Biblija autentična Božja Riječ, istinita i vjerodostojna, te da predstavlja nepresušan izvor svekolike Božje mudrosti. Vjerujem da je Biblija Božja objava Njegovu narodu, te da predstavlja nenadoknadiv priručnik za naš svakodnevni život, u potpunosti kadar da nas vodi i upravlja potpomognut dragocjenim vodstvom i tumačenjem Duha Svetog.
Ovo je vrlo često kamen smutnje onima koji vjeru nedovoljno poznaju ili je žele tumačiti onako kako to njima u datom trenutku odgovara. No, pisano je:
'Ne varajte se, s Bogom se ne da izrugivati! Jer što tko sije, to će i žeti' (Gal.6:7).
Ovo valja ozbiljno shvatiti, jer ma kako mi tumačili Riječ Božju, njeno je značenje jedinstveno i jednoznačno - ta po njoj ćemo jednog dana biti suđeni!
Ljudi čiji su se stavovi našli suprostavljeni mojem, mahom su iskreni i valjani pojedinci koji večinom dijele glad za kvalitetnom duhovnom hranom. Uglavnom su po tradiciji ili opredjeljenju rimokatolici, a zajedničko im je (iako ne svima) što smatraju da Crkva kojoj pripadaju nije u stanju na primjeren način zadovoljiti njihove duhovne apetite, pa duhovnu hranu traže na drugim dostupnim mjestima. Ovdje moram primjetiti da su mnogi u toj iskrenoj i hvale vrijednoj potrazi, zahvaljujući manjkavim temeljima prigrlili i mnoga u najmanju ruku iskrivljena, a vrlo često i lažna učenja koja su u potpunom neskladu sa Biblijom kao Božjom objavom nama.
Stoga ovim putem progovaram o potrebi jasnog i dosljednog poučavanja nepatvorene Božje riječi svima, a posebno onima koji svoju duhovnu glad nastoje utažiti iz više izvora. Zaista, dobro je i pohvalno tragati za istinom, čitati obilje raznolike literature, razmišljati i vrednovati pročitano temeljem vlastitog iskustva i zdravog razuma, no moramo uvijek imati na umu da svako učenje, ako je istinito, neizostavno mora biti u skladu sa Božjom riječju zapisanoj u Bibliji. Ta nije naš Bog lažac pa da jednom kaže jedno, a drugi put drugo, nego je on Bog istinit i svet, Bog pravedan i postojan i Bog vjeran i svemočan!
U nadi da sam za večeras dovoljno kazao, ovdje završavam :-)
Post je objavljen 04.12.2005. u 19:37 sati.