Mnogo ljudi, plačući i tugujući za svojim najbližima i dragima, koje je smrt ugrabila, pitaju se: gdje su oni sada? Bol gubitka najdražega velik je. Teško je prihvatiti činjenicu da više nema onoga koji je još jučer s nama bio, smijao se i uljepšavao nam život.
Ali, ne samo sad, nego, od najdrevnijih vremena čovjek je pokušavao naći zadovoljavajući odgovor na tajnu smrti. Mnogi narodi, kulture i religije, nudili su svoj odgovore. Međutim, najtočniji je i najispravniji odgovor i objašnjenje koje je dao sam Stvoritelj čovjeka – Bog. Taj odgovor na vapaje unesrećenog čovječanstva. Jest Božja Riječ, Božje "pismo čovječanstvu… " (Ivan Zlatousti, 4. stoljeće.) – a to je Biblija ili Sveto Pismo.
Bibliju je nadahnuo sam Bog, mada je pisana ljudskim rukama, ona nije samo ljudsko djelo, nego kako kaže apostol Pavao: "Sve je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti da čovjek Božji bude savršen – za svako djelo dobro pripravljen." (2. Timoteju. 3:16-17.) Kad je Gospod Isus bio na zemlji On se uvijek pozivao na Svete Spise, odn. Bibliju.
Isus nije priznavao kao mjerodavna u vjerskim stvarima niti učenja rabina, niti mišljenja farizeja i raznih vjerskih frakcija, niti tvrđenja oholih filozofa, nego i jedino – nauk Božje Riječi – Biblije, i onoga "pisano je…" (Evanđelje po Mateju. 4:4.7.10.) Isus je došao među "sinove čovječje" da bi skinuo koprenu sa tajne što biva sa umrlima. Isus je došao da iznese pravi nauk - Božji – ljudskoj paloj rasi. Sveta proročanstva koja su najavila dolazak Mesije "Pomazanika" stoljećima i stoljećima, ispunila su se u životu i radu, naučavanju i smrti "Jaganjca Božjega… " Isusa Nazarećanina – Sina Previšnjega Boga – Spasitelja svijeta!
Tama je pokrivala narode, neznaboštvo i idolopoklonstvo je unižavalo sve dublje u blato bijede ljudsku rasu kad je Isus došao na naš svijet. On je donio pravi Istinu, jer On sam je "Put, Istina i Život…" (Ev. Po Ivanu. 14:6.) Proroštvo je objavilo stoljećima prije Njegova dolaska uzvišene riječi: "Da se ispuni što je objavio prorok: ‘Otvorit ću u prispodobama usta svoja: objavit ću sakriveno od postanka svijeta." (Matej. 13:35.)
Kad su prvi ljudi zgriješili, prekršivši Božji sveti Zakon - kao posljedica toga prekršaja koji je grijeh: "Svaki onaj koji počinja grijeh, i bezakonje čini: grijeh i jest kršenje Zakona… " (1. Ivanova. 3:4.) došla je u tada još nevini i divni svijet – smrt, sa svim svojim užasima, suzama i bolom, patnjom za izgubljenima i strahom. Bog je u svojoj velikoj milosti odlučio spasiti čovjeka, pružit mu još jednu šansu da se popravi i povrati u svetost i to misijom i žrtvom svoga "Jedinorođenca Sina". Još od početka, od pada u grijeh naših praroditelja Adama i Eve, neprijatelj ljudske sreće i mira – Sotona, pokušavao je ljude navesti da sumnjaju u dobrotu i ljubav Božju. Pokušavao je unijeti lažne nauke, osobito u pogledu na stanje umrlih. Jer je znao da je bol za najdražima velika. I pokušavao je to iskoristiti za konstruiranje svojih obmana, potpuno suprotnih Božjim riječima.
Bog je još u Raju, u nevinom stanju sreće ljudske obitelji, opomenuo naše praroditelje riječima koje su sasvim jasne i nedvosmislene: "Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U koji dan s njega okusiš – umrijet ćeš!" (Postanak. 2:16-17.) Međutim, Sotona je kušajući Evu, upravo s toga drveta (jer je Sotona imao pravo pristupa u Rajski vrt, samo na drvo "spoznaje dobra i zla") lukavo i podlo kazao svoju pravu laž ljudskoj rasi: "A zmija (Sotona) reče ženi: ‘Ne, nećete vi umrijeti… !" (Pos. 3:4.)
Tu svoju laž Sotona je nastavio širiti i poslije pada ljudi u grijeh. Sotona je htio kazati Evi, da Bog nije istinit, i da Bog nešto sakriva od njih. Htio im je reći, da Božje riječi nisu istinite, i da će oni, kad okuse sa zabranjenog drveta "postati kao bogovi… otvorit će im se oči…" (Postanak. 3:5.) Odnosno, nastavit će živjeti u nekoj novoj dimenziji i nakon smrti.
Međutim, Bog je kazao nedvosmislene i razumljive riječi: "Kad okusiš… umrijet ćeš!" (Postanak. 2:17.) Nije Bog kazao, da će kad umru živjeti poslije smrti, ne, nego prestat će postojati – dakle – umrijeti!
Čovjek kad umre, onda se tijelo vraća "u prah… od kojeg i bi uzeto… " (Postanak. 3:19.) a "duh" – pokretačka energija (u izvorniku hebrejskom "ruach") vraća se Bogu koji ju je i dao. A što se događa sa dušom, pitate se? Prvo, što je to duša? Što uči o tomu Biblija? Biblija uči da duša nije i ne može biti nikakva posebna jedinka koja nadživljava smrt tijela. Duša nije nikakav posebni entitet, nego je duša – cijela razumna osoba – karakter čovjeka. Duša je ono što je čovjek napravio, izgradio od sebe tijekom života, bilo na dobro ili zlo.
Upravo zato da ljude zaštiti od lažnih naučavanja Sotone i njegovih palih anđela, Bog je još preko Patrijarha i proroka, preko Staroga Saveza objavio istinu o stanju umrlih.
Post je objavljen 04.12.2005. u 21:13 sati.