
Oko 10.000 promatrača i 4.000 glumaca luduje cijelog ovog vikenda dvadesetak kilometara od Brna.
Obilježava se 200-godišnjica velike bitke kod Slavkova iliti Austerlitza, gdje su se u zoru 2. prosinca 1805. sukobile vojske "Triju Careva" - Rusa, Habsburga i friško okrunjenog Napoleona.
Franjo I Habsburg nije nazočio osobno, što će reći, bili su samo Bonaparte i Aleksandar.
Češka TV izravno prenosi 'visokobudžetni' spektakl rekonstrukcije velike bitke u kojoj je izginulo oko 35.000 vojnika. Po smrznutoj se ledini bacakaju ne samo volonteri Česi, već i masa stranaca sa svih strana svijeta. Uloga Napoleona zapala je izvjesnog Marka Schneidera iz Williamsburga, Virginia. Statira i dvjestotinjak konja. Koliko sam shvatila, svi se dobro zabavljaju, a okolne pivnice rade punom parom.
(Ne sjećam se u kojem sam filmu vidjela scenu kada se traži nečiji otac koji leži na zelenom obronku među 'ubijenim' vojnicima Konfederacije, isto neka luda rekonstrukcija američkog građanskog rata... Neobičan hobi).
Ankete pokazuju da se 74% Čeha izjasnilo u prilog rekonstrukciji bitke - smatraju da je riječ o jednom od povijesno najznačajnijih događaja na moravsko-češkom teritoriju, a nije naodmet ni prihod koji ostvaruju lokalni turist pregaoci. Vele, nije fer da oni u Normandiji žive od Dana D, a mi ni cvonjka od Slavkova.
Ona tankoćutnija manjina od 26% smatra da više od 30.000 poginulih zaslužuje sućut i komemoraciju, a ne masovni dernek.
Inače, potaknuta Slavkovom/Austerlitzom, ponovno sam uzela u ruke istoimeni roman od W.G. Sebalda kojeg je 2001. "The Times" prozvao "Joyceom 21.og stoljeća", tik pred Sebaldovu pogibiju (iste godine) u automobilskoj nesreći.
U svakom slučaju, riječ je o jednom od najzanimljivijih pisaca kasnog 20.og stoljeća. Posebno me se dojmila njegova knjiga "On the Natural History of Destruction". Pročitati kada imate vremena. Zahtjeva strpljenje.
Post je objavljen 04.12.2005. u 20:39 sati.