dok smišljam što bih mogla napisati, šaram po papiru, kao i obično: kućice, cvjetiće i kockice....uvijek isto, otkad pamtim...ni ne pokušavam odgonetnuti razloge zašto uvijek ti motivi...čudno, u ovom slučaju moj poriv za analiziranjem bilo čega se ne pojavljuje....
nisam već dugo kuhala, pa tako nisam već dugo ni pripremala zelenu salatu....dok pažljivo pod mlazom vode prstima lagano prelazim po listu sve dok ne osjetim da sam s lista skinula sve naslage koje ga čine skliskim, isto kao i kad kosu dobro isperete od šampona i osjetite da škripi pod prstima....što mi tu nedostaje, dok to radim padaju mi na pamet zanimljive misli i ideje, to mi nedostaje...
ne sviđa mi se uopće moje sadašnje raspoloženje...mogla bih se ne presvlačiti, ne prati se, ne jesti...za bilo koju od tih radnji treba mi snažna volja...najradije bih samo vegetirala...bila negdje gdje me ne dotiče ništa od vanjskog svijeta, daleko od okoline koja me iritira...da, treba se boriti i pronaći neki smisao, motiv...ne da mi se...
i tako, dogovor je pao, frendica i ja, iduća subota, 18 h, kava...
ako u centru grada sretnete dvije zgodne žene, jednu plavokosu račicu i jednu tamnokosu jarčicu koje izgledaju izgubljeno i tragaju za načinom kako da, kad već ne mogu promijeniti druge, promijene sebe da budu zadovoljnije, to smo nas dvije
Post je objavljen 04.12.2005. u 17:06 sati.