Sve sto taknem razbijem.
Vec je i zatucani moron to mogao shvatiti. Ili me pere «low samopouzdanje» faza ili sam 'zapela' u neku fuckin' kolotecinu praznovjerja.
Imam osjećaj kao da sjedim na rubu pločnika i samo čekam koji će auto zgaziti moju nogu.(ja bi, kad već mora, crni auto) Nije problem sto ce mi auto pregaziti nogu, jer sam vec odavno naviknuta na bol, nego me ubija to tzv.'cekanje'. Odnosno 'ne cekanje'. Ne zelim to, al opet tu sjedim i cekam.
-"Kuzite? "
-"Ne."
-"Ah, dobro."
Post je objavljen 04.12.2005. u 15:09 sati.