Sve što je vidio da se kreće - otvarao je, i tragao za čarolijom već stvorenog.
Tako je otkrio srce pileta, kornjače, žabe, i srce vrane…
Onda je htio vidjeti srce ribe.
Riba ne umije govoriti, i nikome ne bi rekla da joj je otvarao grudi i provjeravao čime živi.
Znao je da postoje ribe koje plivaju protiv matice. One su vidjele mora, i vraćaju se u potoke, gdje se obnavlja život. Kad naiđu na slapove, ustima kidaju vodu. Utrkuju se sa sudbinom.
Razdiru bedra o kamenje. Vraćaju se u svoju najnježniju brutalnost: čin oplođenja života, u čijem talogu umiru pijane i razmažene od prve ljubavi.
Postoji jedan riba, najčudnija od svih što se mogu vidjeti u vodi.
Satima stoji u mjestu u šarenoj hladovini, pod vrbama rijeka uz obalu.
I ponekad se samo malo zgrči, ali ništa ne može da je pomakne.
Slušajte, ribo, rekao je, morao bih vidjeti vaše srce.
Vi izvanredno izvodite čin odstupanja i napredovanja bez pokreta.
Posegnuo je rukom… Nije se opirala. Mislim da je to obavio nježno. Prvo je noktom pokidao rumene škrge, a onda rasparao trbuh školjkom.
Što je to, lažljiva ribo? – plakao je – Vi uopće nemate srca…
Gdje je vaša čarolija kojom se propušta suprotno?
Uopće nisam siguran da li ste uvijek bili riba. Ili ste riba bili samo privremeno, ili sam, možda, ja suviše dječak, pa mi je potrebno objašnjavati više puta jedno te isto?
Pokupio je njezine ljuske i spustio ih u rijeku. Oprao ruke s dosta tananosti.
Danas, kad uzalud u sebi traži srce, a zna da ga je imao, zna da je bilo tu i kucalo, vidi: nema više u njemu ni na njemu nijednog njegovog otiska.
Je li to mene stvarno – manje? Ili sam divno naivan što tražim srce samo u srcu, i nigdje više?
Tko zna kada je podijelio svoje srce morima jezerima i barama; kitovima i morskim psima, crvenperkama i somovima…
Pa, kakvo čudo, onda, u meni, tako praznom, tutnji?
I on kao riba stoji u mjestu. I samo se ponekad malo zgrči, Ali, sve je razumio.
U mreži srpanjske omorine vidi: tu riba.. tamo riba… tako su slične njemu: samo se ponekad malo zgrče.
Tako su slične njemu: ništa im matica ne može dok nepomične putuju iza kraja svih stvari.
Post je objavljen 04.12.2005. u 14:46 sati.