Pusti me.
Takva sam.
Ne vežem se lako.
Govoriš mi
dok mi kliziš kroz prste
i nestaješ iza ugla.
Uvijek negdje na
rubu pogleda,
nadohvat ruke,
nedodirljiva.
Svojeglava.
Samosvjesna.
Nevidljiva, a uvijek tu.
Nikad da, uvijek možda.
I tako se dešava
da ostajem na ulici
sam.
Češće obavijen
tvojim mirisom
nego tobom.
Post je objavljen 04.12.2005. u 13:17 sati.