Pokušala sam odagnati usamljenost spavajući obučena.To je kao neki oblik mog protesta i u inat svemu.
Nije pomoglo.
Dan ću provesti buljeći u ljubičaste zidove svoje sobe.
Pokrit ću lice rukama.
Ne želim da zna koliko mi nedostaje.
Ne želim da vidi moje suze.
Ne želim da čuje moje jecaje.
Želim samo da dođe.
O,kad bi prsten na mojoj ruci djelovao kao onaj Ljepotičin u bajci «Ljepotica i zvijer»,tri okretaja i tamo sam.
Ali ne.
Ovako je kompliciranije.