...
Još više od svega sam mrzio sebe. Zašto zaboravim svaki put ono što treba zapamtit? Zašto moram uvijek bit jebeno senilan? Zašto znam sve gluposti, a ono što treba ne? I onda kad se sjetim tog prođu me trnci po cijelom tijelu. Normalno već bude kasno..to je onaj trenutak, onaj kad poželite da se pod vama zemlja otvori i jednostavno da nestanete..to bi bilo divno u takvom trenutku.
Post je objavljen 04.12.2005. u 00:39 sati.