Dan je počeo uobičajno, glupo, dosadno i mizerno. Napravio sam većinu zadanih zadataka, što je pravi uspjeh jer sam noć ranije bezuspješno redao ZG bircuze u niz s omiljenom osobom. Dakle, solo. Strašno me boljela glava, a znao sam da je još jedna takva interdisciplinarna znanstvena ekspedicija pred mnome. Iako me u petak poslijepodne umor počeo savladavati, pomislih kako bih se mogao malo odmoriti, no što ukoliko zakasnim na rendes voues s članovima redakcije, dragim prijateljima, vječitim suputnicima i braćom po nizanju flaša po bifeima. Znam seksat će me zbog toga u mozak duže vrijeme. Stoga prikupih zadnje atome snage i pođoh, opet solo, u jedan kafić koji ima ime po jednom od školskog inventara i koristi se na nastavi prirodopisa i geografije. Tamo popih pivu, dvje i čuh najnovije tračeve vezane za Vjesnik. Pa to je strašno, pomislih i pogledah na sat da ne zakasnim. I tako došao na dogovoreno mjesto koje se zove po jednoj od bezbrojnih kompilacija Pink Floyda. Kad tamo deset Bosanca lupa fliper, konobar prati Zabranjenu Ljubav, a preko puta mene zaljubljeni par u gomili snova. Ona pije čaj, a on ožujsku. Oboje imaju naočari i pred njima je vjerojatno velika karijera u biokemiji. Čekao sam neko vrijeme, a što je vrijeme promicalo sve sam više bio prijatelj ideje kako od zabave ništa. Onda je u bife pomalo preplašeno i razočarano ušao Leo, sređen do bola. Valjda je to zbog petka ili što već. Prividna elegancija pala je u Bundek kad je naručio kriglu vina. Ondak je stigao i Vepar, isto sređen do bola, friško obrijan. Isti takav je došao i Mrgud, samo što je opet bio loše volje. Tipičan hrvatski jal jer petkovsko slavlje nema ništa s njim. Došao je i Andreas Meler, ispričavajući što nije poveo bivšu ženu jer se noć prije ubila u vrućoj rakiji. S gramofona je nonstop srao onaj odvratni Geri Mur s onim lovely-jobely sranjem Stil gad d bluz. U jendom trenutku mi se činilo kako ću propast u zemlju od stida. Doveh ljude u najgori pajzl, ali uskliknem Majko Indijo, pa barem je svima u kvartu. Ponoć u vrtu dobra i zla došla je tiho, nezvana sama. Bio je to tihi alarm da pođemo dalje. Sjeli smo u Melerov tristač (fiat 1300) i došli do pajzla koji se zove po jednoj južnoameričkoj zemlji, a nije Somalija. Tamo je bilo par ženskica, među kojima i jedna iz prošle epizode koja me je čeznutljivo gledala i čekala da joj se obratim. Gledao sam i ja nju, al nekako su mi noge bile teške. No vej pomislih, ja nisam ni jednoj uletio pa neću ni ovoj. Nek plati cuga, onda može. Iz zvučnika je pičio italo disko, meni se povraćalo od toga, pa da uklonim neugodan osjećaj počeo sam s Pakšuom plesati tango argentino. Uskladilo smo svoje gađenje pa odlučismo preći u jednu šupu koja ima ime po namjeni da lađu čuva. E tamo je bilo malo bolje. Sve dok niej došla jedna primitivna i agresivna ženskica koja me je nonstop čupala za kosu i zapitkivala strašne gluposti. Nalaktio sam se na šank, al u jendom trenutku sam je htio rasčetvoriti, al je bila srašna guža pa sam odustao. I to je manje više sve od dijela kojeg se sjećam. Otišao sam kući, al sam sjeo u krivi trmvaj, iako su Mrgud i Pakšu bili potpuno toga svjesni. Još su mi mahnuli i nasmješili se, kao dajemo ti podršku jer tamo gdje ideš trenat će ti. tako je i bilo. Umjesto u Zapruđu, probudio sam se u Dubravi. San je bio jači, tako da sam naparavio još dva tri kruga po gradu, sklupčan na grijanoj stolici. U međuvremenu netko je kucao na prozor tramvaja. Bio je to glavni urednik koji mi je prezrivo kazao kako će mi još više smanjiti plaću, jer ionako spavam po tramvajima, pa da ne moram trošiti na stanarinu. nekako sam se dogegao do doma i spavao 15 sati. Ma suma sumarum bilo je ok.
POPIS POKLONA
MRGUD-BARRY LYNDON
PAKŠU-KNJIGA O ŠTULIĆU
VEPAR-LIČKI CD
MELER-VAJT STRAJPSI
MAMA-DJEČJA VESTA S ROMBOVIMA OD KINEZA
TATA-TORTA I ODJEB
SESTRA-PARFEM HUGO BOSS(OSTALO NA OBEĆANJU, ZASAD)
HVALA SVIMA.BIBER.
Post je objavljen 03.12.2005. u 22:09 sati.