Noćas ja pišem pravila
Noćas ja biram muziku
I sigurno diktiram tempo!
Jer baš ove noći, nadoh ključ života
I pred mojom umornom dušom,
Magla se razbistri i ukaza se put!
A TI draga, Sudbino, da li se već pjeniš?
Moram ti reći, sasvim te razumijem,
Dobro si se trudila sve ove godine,
Nesrećne ljubavi, patnja i bol,
Mladost proždrana ružnim zbivanjima
Tvoj trud dostigao je savršenstvo,
Na kom bi zavidili svi sadisti
Ali sada!
Nakon svih godina Ja Se Još Radujem!
Nakon svih godina Gajim Radost Radi Radosti
I shvatam da radost svi treba da gajimo sami,
A ne da čekamo da lijepi dogadaji za nas to učine
To je radost koja se hrani tvojim neuspjehom
A tvoj je neuspjeh upravo moja radost!
Zato CRKNI Sudbino,
Još sam na svojim nogama,
čak sam ti našao protiv-otrov
Zar to nije za tebe porazno?
Da me još nisi zgazila?
A ja se radujem, radujem, radujem!
Jer opet imam svoj mir i znam
Da tebe NE TREBA prihvatati mirno
Već se boriti protiv tebe, bez obzira na ishod
Malo ko može da shvati, ali...
Vec i poraz u borbi protiv tebe
Zapravo je zagarantovana pobjeda!
I zato sada pati...
Jer JA trijumfujem
Moja je radost savršena
Opstaje u svim uslovima
I jedina joj je hrana činjenica
Da se ti više ne raduješ...
...mojoj patnji
To je zacarani krug!
A ti si VAN njega!
Da, to je divna radost...
Tako lijepa...
Tako savršena...
Zašto mi se onda čini...
Da je ponekad previše zlobna..
Post je objavljen 03.12.2005. u 21:38 sati.