Pregled posta

10. Jesenski otvoreni go-turnir Go-kluba 'Velika Gorica' – 03. 12. 2005.

Bliži se serija jesenskih velikogoričkih vikend-turnira kraju. Njen vijek je koliko i godišnje doba. Slijedimo prirodne cikluse poput školskih godina, jer naše glavno opredjeljenje u klubu je rad sa mladima po školama.
Već sat prije početka natjecanja bila nas se većina okupila. Pripremili smo prostor za igru i krenulo se na igranje partija po slobodnom mizboru protivnika. U to se pretvorio sat teorije, kako ga nazvasmo. Nama nikada nije dosadno. Samo su nam potrebne go-garniture i nešto na što ih možemo staviti. Odigravali smo već naše vikend-turnire i vani na liovadi u nekoliko navrata.
Nekako ovi turniri stvoriše zanimljivu konkurenciju, a i razvijaju je. Tu je Stjepan Meštrović, koji je prije par dana s EGF-rating listom prešao u 6. kyu. Matej Zakanj igra podosta kvalitetnije od 8. kyua koji ima, ali nema turnira za rating, da se dokaže na europskoj listi. Trebao bi ići po turnirima u susjedne zemlje, da dokaže svoju kvalitetu. Robert Jovičić, koji već nekoliko mjeseci pokazuje vrlo brzo napredovanje. Približio se granici od koje se može napredovati samo uz europske bodove (rating), a to je 10. kyu. Vratio se i Filip Klarić, koji je odsustvovao igrajući šah. Povratak je uz izuzetno zanimanje za go. Da bi što više igrao obilazi osnovne škole Velike Gorice i igra po njihovim školskim go-sekcijama. Marko Ugarčina je 100% redovan na ovim turnirima i sve bolje igra. Upravo se sahuktava i Matej Perković i počinje svoj ples po kyuevima prema dolje. Ima ih još, ali tek spomenuh ove današnje, koji su u poslijednje vrijeme redovni. Čak i Daniel ima muke i problema s ovom mladosti u naletu, a moje igračko iskustvo još nekako odoljeva, ali sve češći su porazi. Ne ožalošćuju me, jer ovo su mladi koje sam učio ovu igru. To su ujedno i moje pobjede. Ne, nedam se; borim se do kraja; tražim i najsitnije mogućnosti za pobjedu. Radim tako, jer znam da će tako i oni biti sve jači, a i jesu. Naprijed škvadro, pravi ste. Tamo naprejed kuda stremite su danovi; vaši danovi. Shvatit ćete da u ovoj lijepoj borbi i vjeri u uspjeh leži realnost ove vizije. Trebati će se i truditi, ali s voljom sve će biti veliko zadovoljstvo učenja i napredovanja.
Odigrali smo pet kola po švicarskom sistemu. Vrijeme za razmišljanje 30 minuta po igraču i byoyomi od 15 sekundi za potez. Komi u ravnopravnim partijama je bio 6,5 poena. Partije su bile handicap po razlici u kategoriji umanjenoj za 2. Igralo se u 'Centru za odgoj i obrazovanje Velika Gorica' u Zagrebačkoj 90.
Idemo uobičajenim redom, pa pogledajmo prvo konačni redoslijed.

I kao da se često ponavljam. Matej! Da, taj učenik petog osnovne je opet pomeo protivnike. S posebnim zanimanjem se očekivao njegov susret s Meštrom u ravnopravnom odmjeravanja. Pobjedio ga je za 9,5 poena razlike. Ne smeta Mateja za dva kyua jača kategorija.
Ako Matej ne pobjedi tu je Meštar. Ovaj puta je po drugi puta za redom to časno mjesto prepustio raspoloženom Mateju. Sve ostale protivnike je savladao, a među njima i Daniela i mene kao starije klupske kolege, a i po kategorijama jače. Jak je Meštar. Vjerojatno već razmišlja o slijedećoj suboti i pokušaju revanša Mateju.
Evo nam još jednog Mateja, Perkovića. I on je biuo neko vriejme aktivni šahista i skrasio se među nama. Napredovao je prošli turnir u 9. kyu, a evo ga danas za još jedan kyu niže, na 18. Od današnje tri pobjede najvrijednija mu je danas ona protiv Daniela, a i ona protiv Ugarčine je hvale vrijedna.
Daniel priznaje da često griješi. Navikao se na duga razmišljanja, pa skoro redovno upada u vremensku oskudicu kada treba brzo igrati. Tada su pogrešeke vjerojatnije. Izgubio je od Stjepan i Mateja Perkovića na grube previde u vremenskom tjesnacu. S pobjednikom turnira ovaj puta nije igrao.
Robi je ima neke vrste peh. U prvom je kolu izgubio od Mladena, pa pao na slabije
protivnike, te se u četvrtom kolu iskupio pobjedom na sebi ravnom Filipu Klariću. Kada je izgledalo da je uhvatio priključak vrhu, gubi od nezaustavljivog pobjednika turnira Mateja. Ostaje mu tek peto mjesto.
Mladen je krenuo sigurno pobjedom protiv Robija, ali ga u drugom kolu zaustavlja Merštar sa šest prednosnih kamenova. Smanjila se prednost za jedan kamen, ali ni to nije dovoljno. Drugu partiju gubi od Marka Uagrčine za samo pola poena. Bilo je to veliko veselje Markovo.
Filip Klarić je na kraju zadovoljan sa sedmim mjestom. Kada je sve završilo on je još htio igrati prijeteljake partije, pa je krenuo igrati s Robijem sve dok se nije trebala napustiti prostorija za igru.
Marko je osmi, a najvrijednija današnja pobjeda mu je bila protiv Mladena s devet prednosti. Konačno je odvalio i tog Mladena. Uočava se napredak u kvaliteti. Novog kyua još nema, ali se ozbiljno razmišlja i o tome.
Nikola Primetica najavljuje ozbiljan pristup. Imao je prošla dva vikenda dosta obveza i nije igra do kraja, a i koncentracija mu je bila nešto slabija. Danas je u ravnopravnoj pobjedio Antonija koji je za dva kyu jači od njega. S obzirom na neke ranije dobre rezultate na granici napredovanja prelazi ovaj puta u jači 21. kyu.
Ana-Marija igra zbog igre i druženja, ali je veliko zadovoljstvo kada pobjedi. U poslijednjem kolu je ostvarila pobjedu protiv Filipa Galekovića.
I Lovro Pavlakavić je danas bio radostan. Nekako mu nije lako, jer često gubi. Ipak su ovo puno jači protivnici. Morao je kolo prije kraja napustiti turnir, ali je to uradio pobjedom protiv Filipa Galekovića. Radsono je konstatirao: 'Moja prva pobjeda na turniru'. Naravno na atari-gou u školi je apsolutni vladar, ali ovo tu je neka jača družina.
Fili Galeković je stigao kasnije od početka. Igrao je s velikim trudom, ali ovaj puta osim boda bez borbe nije bilo drugih pobjeda. Za utjehu je da je sve jači. Kaže se da bez muke nema nauke. Samo naprijed Filipe. Ima mjesta tu za sve nas.
Ovaj puta je fenje pripao Antoniu. Odlazi kolo prije kraja pomalo nesretan. Misčlim da neće odustati. On ima volje, a ovo danas je bio jedan od slabijih dana. Biti će i boljih.
Nema na ovim našim turnirima nikakovih nagrada. Čak sam i ja već tri mjeseca bez pripremljenih diploma za prva tri mjesta. Trebam ih otprintati. 'Biti će', kažem im. Čuju me i vidim da im to i nije baš važno. Važna je ova naša igra i prekrasno druženje uz savladavanje vještina jedne drevne i posebno lijepe igre. Njihova vještina je već na zavidnom nivou, što mi koji igramo skoro da i ne primjećujemo. Vidjeti će to oni koji ne igraju i ne dolaze na ove turnire, čekajući neka za njih važnija natjecanja.
Slijedeće subote 10. 12. je na redu već i 11. Jesenski velikogoriči, koji se kao i ovaj igra u Centru za odgoj u Zagrebačkoj 90 s početkom u 10:30. Sat teorije, sat ranije, u 9:30. Biti će poslijednji u nizu jesenskih. Slobodno je za sve.
Izvjestio bl. Muradenu.


Post je objavljen 03.12.2005. u 20:39 sati.