SVAKODNEVNI OBIČAJI STARIH RIMLJANA
Porodica
Rimska porodica naziva se familia, ona je bila osnovna zajednica rimskog društva i istovremeno je bila društvena i ekonomska institucija, no ona nije bila takva kakva je ona današnja. Tu porodicu mogao je sačinjavati svatko tko živi pod istim krovom i priznaje vlast oca porodice (pater familias) . On je imao skoro neograničenu moć, određivao je pravni karakter obitelji, pa čak i nad životima članova svoje obitelji (patria potestas). Dakle, članovi te obitelji mogli su biti svi, pa čak i robovi, a i klijenti svojih patrona. Ta obitelj je trajala sve dokle je otac te oitelji živio i njome vladao, a nakon njegove smrti najstariji sin je postoao novi pater familias a istaku sinovi su počeli osnivati svoje nove obitelji. Obitelj je kroz stroge religijske obrede, koji su bili usmjereni na duhove predaka, nastojala sačuvati postojanost i čitava rimskog društva. U obitelji su bile stjecane tri osnovne vrline koje su trebale biti glavne značajke svakog slobodnog Rimljana, a to su: odgovornost (gravitas), pobožnost (pietas) i jednostavnost (simplicitas). Obitelji je s takvim vrijednim članovima pružala veliku snagu rimskom društvu, ponajviše u doba republike. Ali, u carsko doba, kada je oslabila patria potestas, obitelj se približila ovom današnjem obliku. Rimska porodica je u svojoj ranoj fazi bila izrazit primjer patrijarhata. Patrijahat je društveno uređenje u kojem se pravo nasljedstva, porijeklo djece, vlast u obitelj i ostalo, određivalo po muškoj liniji, sa oca na sina.
Život na ulicama
Društveni život se uobičajeno odvijao izvan kuće, na nekom trgu, ulici ili čak u termama. Susretati se svakodnevno s prijateljima i znancima, porazgovarati s njima o svemu mogućem, bila je gotovo svakodnevna obaveza svakog Rimljanina. A što se tiče rimskog društva, ono se dijelilo na Patrijcije i na Plebejce. Plebejci su bili obični građani s bar osnovnim rimskim građanskim pravom, a kasnije su mogli biti i bogati zemljoposjednici, a Patriciji su bili neka vrsta plemića, morali su znati od koje porodice potječu, njeno ime, i uglavnom su bili najbogatiji. A ako je rimski građanin bio vrlo ugledan patricij ili bogati zemljoposjednik, mogao je imati svoje štićenika (clientes) a onda je taj građanin postao njihov zaštitnik (patronus). Što je više klijenata imo, zaštitnik je imao veći ugled, a oni bi ga svako jutro dolazili pozdraviti i otpratiti do foruma ili trga. Toliko o društvo.
Radni dan je uglavom bio izvan kuće, a svaki bi građanin pri završetku radnog dana (otprilike 3 ili 4 sata poslijepodne) otišao u terme. Ali siromašniji si baš i nisu mogli priuštiti užitak slušanja recitatora, kupanja u svježoj vodi, kritiziranja i komentiranja mlađih pjesnika koji tek počinju s svojim radovima, čitanja knjiga ili obilnog objeda, koje se sve moglo obaviti u termama. A najzabavnije bi bilo kada bi vojskovođa ili car priredili trijumf. Tada je šarena povorka vojnika, njihovog plijena i zarobljenika prolazilo ispod slavoluka Svetom cestom (via sacra) preko foruma, pa bi se popeli na kapitolij gdje bi trijumfator prinjeo žrtve glavnim rimskim bogovima. Na taj dan bi se održale različtie svetkovine i igre.
Vratimo se na radni dan, kada bi se spustila večer, patroni su mogli pozvati klijente i prijatelj na gozbu koja bi trajala cijelu noć, uz grčko vino (rijetko italsko, jer je ono bilo kiselkasto) i različite istočnjačke poslastice. A manje bogatije društvo i vojnici bi se okupili u krčmi uz domaće italsko vino, i uz mlade frulačice koje plesom i svirkom zabavljaju goste. I ispadalo je da je u kući rimskog patrona Rim u malom a u krčmi cijeli rimski imperij jer je u krčmu dolazilo ljudi iz čitave države ili carstva.
Svakodnevni poslovi
Dnevni poslovi su ovisili o tome kako je tko imao kakav društveni položaj. Patricij je bio obavezan primiti svoje klijente ujutro, a oni su dolazili posjetiti. Okupili bi se na atriju i pozdravili bi ga te iznesli svoje poteškoče i nevolje. On je zbog ugleda nastojao ispuniti njihove molbe. Kada bi ih saslušao naredio bi robovima da im podijele hranu, takav se dar u hrani nazivao sportula, a klijenti bi je primili u male košarice. Ali taj dar ponekad nije bio dosta za nahraniti cijelu obitelj. Nakon toga bi patricij, uz klijente u pratnji, otišao na forum. Tamo je mogao ići u senat ili ako je bio državni činovnik, onda bi vršio neku povjerenu dužnost. Na forumu su se okupljali bankari i zemljoposjednici te tamo dogovarali poslove.
Dok su na forumu bili ugledni i imućni ljudi, zanatlije i trgovci su čitav dan bili u svojim radionicama i trgovinama. Kada bi završili poslove, većina bi odlazila terme. Tamo bi se uz ručak poslužio i kasnije glavni dnevni obrok cena. Ovo su sve radili muškarci, a žene bi se isto rano ustale ali nebi odlazile iz kuće nego bi brinule o kućnim poslovima. One koje su rođene kao slobodne nisu morale obavljati poslove za koje se smatralo da ponižavaju. Glavni im bi posao bio tkanje i izrada odjeće, a ako su bile slobodne, po završetku posla bi otišle u kupovinu, najčešće u dućane s tkaninama, ili u posjete. Od tud su se očigledno razvile navike današnjih žena.
Robovi
Robovi su uglavnom bili zarobljenici i njihovi potomci. Broj robova u jednoj obitelji govorio je koliko je ona bila bogata, a do njih se uglavnom dolazilo kupnjom. U siromašnnoj obitelji polažaj roba bi bio slian kao i kod gospodara, jedino što bi gosopodar bio slobodan čovjek.
U bogatoj kući je bio velik broj robova i oni su se djelili u grupe, a prema svome obrazovanje dobivali su zaduženja. Najobrazovaniji, uglavnom grci, su bili kućni knjigovođe, bibliotekari ili odgajatelji gospodareve djece. Najsposobnjiji i najpovjerljiviji bi bio osobni tajnik a ostali, neobrazovani i manje sposobni bi obavljali druge kućne poslove (kuhari, sluge, odlazili bi u dućane, posluživali kod stola i bili su vratari i pazili da ne dođe nepozvan gost)..
Robovi su mogli osnivati svoje obitelji, a njihove su žene uglavnom služile gospodarici i njenim kćerkama, a njihova djeca su smatrana robovima. Neki su robovi zbog postupaka gospodara bježali, no ako bi ih uhvatili onda bi bili žigosani užarenim gvožđem. Robovi su se mogli otkupiti ako bi gospodaru dali svotu koju je gospodar dao za njih, takvi su se oslobođenici zvali liberti ili libertini.
Odgoj i obrazovanje
Djete bi sa navršenim sedam godina išlo u javnu škola kod učitelja (grammaticus), učili bi pisati, čitati i račuati. Bogatije bi obitelji imale privatne učitelje, a mogli su učitt grčki jezik.
Između 12 i 15 god završilo je «osnovno» obrazovanje i moglo se prelaziti u školu retora ( grč. Rhetor – govornik). Tu se stjecalo umokeće govora pred narodom, u sudu ili na senatu, tj. umijeće za društveno i političko djelovanje. Mnogi su retori bili upravo grci koji su imal iškole po Rimu. Kada je grčka potpala pod vlast Rima, bio je nastao običaj da rimski mladići završe svoje obrazvoanje u poznate retorske škole u Ateni ili na otoku Rodu. Djevojčice su zajedno išle u javne škole, a kasnije nisu išle u retorske škole ali su se mogle visoko obrazovati u književnosti, muzici pa čak i filozofiji kod kućnih učitelja.
Brak i rođenje
U životu svakom Rimljana, sklapanje braka zauzimalo je jedno od najvažnijih mjesta. O tome koja će kćerka ili sin koga oženiti bila je odluka oca obitelji, sve do carstva kada su mladenci sami birali kada će se i s kim oženiti. Prema zakonima dječak je smio stupiti u brak s 14 a djevojka sa 12, ali su se vrlo rijetko tako rano vjenčali. Postojale su tri vrste braka u doba republik: Prvi – confarreatio, u njega su ulazili patriciji, a sklapao se po ustaljenim vjerskim obredima, Drugi – Coemptio, Koji ise sklapao na nekoj vrsti ugovora, a sklapali su ga plebejci, i Treći - per usum, koji je ozakonjivao već postojeće stanje tj. ako bi supružnici živjeli nevjenčano godinu dana a žena nije izbivala iz kuće tri dana i tri oći zaredom. A općenito svadba je tekla obično ovako:Dan uoči svadbe mloj je kosa dijeljena u šest pletenca i vezana vunenim vrpcama, oblačial se u svečanu tunikua a na glavu je stavila ružičasti veo flammeum. Djevojka bi tada žrtvovala sve svoje lutke kućnim bogovima Larima.
Sutradan bi se u njenoj kući okupila obitelj i gosti, a nakon prinošenja žrtava sklapao bi se ugovor na koji bi pečat stavilo 10 svjedoka. Mladenci su si pružili desnu ruku a mlada je tada rekla: Ubi tu gaius, ego Gaia (gdje si ti gaj, ja ću biti gaja). Nakon toga jeo bi se kolač od krupe (far), a zatim je slijedila gozba do večeri. Predvečer je mada odlazila u veseloj povorci s bakljama u kuću mladoenje. Mladići bi je prenio preko praga, a muž joj je pružio simbole života – vatru i vodu. Osnovni cilj braka je bio rođenje djeteta koje kad bi se rodilo, bilo je okupano i odneslo se pred noge ocu. Otac je mogao birati dali da ga prizna ili ne. Ako ga je priznao, podigao bi ga u naručje, a ako nije dijete bi ostavili ispred kuće i prepustili sudbini. A ako je priznato nakon tjedan dana bi mu se oko vrata stavila kožnata ogrlica (bulla), znak slobodnog rođenja i zaštite od uroka.
Jela i pića
Rimljani su imali maštovita djela, jer su ipak imali veliko carstvo i mnoge kuhare iz različitih zemalja, a ponajviše iz Grčke i Male Azije. Glavni sastojak svakog jela bi bio umak, a često bi pretjerali i tada bi se osnovni okus jela potpuno izgubio. Rimljani su jeli osim mesa domaćih životinja, divljači i riba, i npr. Meso pečenog pauna, rodu ili papigu. Od riba je bio specijalitet murina a od školjki oštriga.
Od pića se uglavnom pilo mliijeko i vino. Mlijeko je uglavnom bilo kozje a vino se gotovo uvije kmješalo s vodom, koja je mogla biti hladna,vruća,morska ili zaslaqđena medom. Tako je jeo bogatiji sloj društva, a obični puk bi jeo gustu pšeničnu kašu (puls) s raznim povrćem i najprostijim crnim kruhom. Uz to je ponekad bilo malo slanije, ribe, ovčetine i jaja.. Rimljani nisu poznavali puno začina i jela kao krupmir, rižu, čaj, kav i šećer, nego bi umjesto njih koristili med.
Eto referata iz kojeg sam dobio peticu iz latinskog... zadnju :)
MAlo komenta bi pasalo :)
Post je objavljen 03.12.2005. u 19:31 sati.