Neki ga smatraju vizionarem, a neki idiotom. Međutim, što god o njemu mislili jedno mu se mora priznati: ON JE NEOPISIVO ZABAVAN KIT! To je po koji znam put dokazao u petak. Iako kronično dekintiran prodao je sve majčine goblene samo kako bi nama kroničnim nejebačima omogučio lud i nezaboravan provod. Budući da sam plaćen po dužini teksta krenimo od samog početka.
Dan je počeo uobičajenim ritualom u svima nam omiljenoj birtiji kojoj se ne zna vlasnik.Za stolom Mrgud i ja. Šutimo. Tišinu na trenutke prekida srkanje kave. Nakon nekoliko pljugi vremena pridružuje nam se i Gladni Jura. «Gladni Jura hoće svoje vino», kaže umjeto pozdrava. Zatim krene priča o moralnosti, domoljublju i veleizdaji. Mrgudu je prekipjelo. Počeo je mumljati kako neki tamo plivač glumi jebača,a obična je pičkica. Dodao je kako je život sranje te da će se preselit u Menčester jer kako on kaže: «Mi se više ne znamo normalno razgovarati». Također je osuo paljbu po svima nam dragoj Pepi Šargarepi. Pa kaj je njemu. Di piše da urednica filmske rubrike mora znati baš sve o filmu. Ako niste znali ja i Leo jednostavno je obožavamo još od Đibinog koncerta u Lisinskom. No o njoj ćemo neki drugi put. Kao po običaju Biber je došao zadnji.Naručio kafu i đentlmenski pitao ko će šta popit. Uzeo je njuspejper i zaljubio se u vesnu Pisarović, ali ga je uobičajena zajedljivost ostalih članova redakcijona brzo otrijeznila. Ne mareći što za susjednim stolom sjedi nekoliko legica visine čevapčića u skoku rekao je da male žene ništa ne valjaju. Ostatak vremena proveli smo slušajuči zanimljiv dijalog Gladnog Jure i Čovjeka s bradicom. U redakciji ništa novo. Novinari su se malo opustili pa sam skinuo još 15 posto od plaće. To se nije svidjelo mafiji iz sindikata pa su mi odmah uručili protestnu notu. Nisam je primio jer sam već pobjegao u grad ne bi li Biberu kupio neki poklon.A to nije nimalo lagan zadatak. Obišao sam sve knjižare u gradu. Od nervoze pojeo tri hot doga trpeći šale petorice nigera koji su u birtiji naručili «fajf čaj». I odluka je pala. Kupio sam knjigu koja mi se najmanje sviđala. I otišao u svoj skromni dom. Budući da je dogovor za domjenak bio u devet nisam kao obično odspavao tri sata već sam razgovarao s svojim najfrendom đek denjelsom. I tako je došlo tih devet sati.
U birtiji već prava zajebancija. Nije nas omeo niti di džej puštajući samo dva hita. «Pa šta da puštam gazda je rekao da puštam bluz», smirivao nas je konobar dok je u pozadini svirao neki (B )luzer. Leo Pakšu koji se zbilja potrudio i tak se zrihtao zabavljao nas je boring forama. Mrgud je ispričao pričao kako je danas krkao janjetinu te uz gembače podgrijavao atmosferu. Kao i uvijek kad se spominje janjetina Biber se prisjetio svoje traume iz djetinjstva i ugasio nekoliko čikova na svom jeziku. Redakcijsko okupljanje posjetio je i naš bivši suradnik Andreas Meler. I tako piva po piva, fora po fora došlo je i pola noći. Umjesto da krenemo kućama ili barem na nekakve sengule uputili smo se na nekakve barke gdje se skupljaju ljudi sumnjivog morala. Bila i tamo svima nam draga kumica Martina te nas izrešetala pitanjima poput. Koliko košta mrkva na Madagaskaru? I zašto su mucice iz pupka uvijek ljubičaste? Na kasetašu su se uskoro zaredali pravi hitovi. I tako piva po piva oko tri sata uputio sam se na pišanje. Međutim, wc na toj barci izgledao je poput skladišta pića pa sam se nakon obilnog povraćanja za koje snosim sve zakonske kazne odlučio da nuždu obavim izvan broda. Budući da sam se jako loše osjećao zaputio sam se doma. Na Savskom mostu pojeo dvije pice koje sam istovario nekoliko metara dalje. Ostatak priče ili pak drugu verziju očekujte od mojih kolega. Ovim putem ispričao bih se svim gostima ugostiteljskog objekta Sidro ako im je oko dva sata ujutro pivo imalo malo čudan okus. Nisam ja kriv što su gajbe stavili baš tamo. Obečajem da se neće ponoviti. A DRUGU BIBERU SE JAVNO ISPRIČAVAM ŠTO SAM NAPUSTIO NJEGOVO ROĐENDANSKO SLAVLJE TE GA OVIM PUTEM POZIVAM NA SVOJE IDUĆI PETAK.
USPALJENI VEPAR
Post je objavljen 03.12.2005. u 18:52 sati.