Marketing
Fossil Rock VII - Napokon nizbrdo...
Dosta je zapinjanja u pijesku, barem za sada. Dosli smo do mjesta gdje sve ide glatko...
...a glatko ide jer se ide nizbrdo. Popeli smo se na ovu visoku dinu, memorirali je GPS za pokoljenja, a onda pomno izucili svaki njen metar kako bi napravili taktiku spustanja. Naime, spust je jako strm i dug...
...a gore na vrhu ostri pustinjski vjetar je nosio pijesak, radeci svojevrsnu "pjescanu maglicu" po podu.
Strpljiviji su mogli primjetiti kako vjetar, polako i bez zurbe, ali sigurno pomice ostri rub dine polako prema zapadu.
Nazalost, slike samog spusta nemamo: dok se spustamo, svatko ima svoj zadatak, pa nitko ne drzi fotoaparat. Prvi se spustio Isuzu, poznatiji na blogu kao Billy i to nekonvencionalnom rutom. Naime, nije vozio Rainer, nego je za volan sjela Keathe, koja osim "osnovnog paketa vozackog umijeca" ima i dodatne karakteristike koje omogucavaju beskompromisne odluke o strmoglavim i opasnim spustovima i druge pustinjske atrakcije. Nazalost, u ovom slucaju je iznenadila i moj fotoaparat i moju kameru, pa nismo snimili spust "tezom rutom".
Gernot je, pak, odabrao dvostupanjsku rutu gdje se moze stati na pola puta, izaci u pogledati nastavak. Rekli bi smo da je to "ziheraski pristup". Dovoljno spor da ga imamo na kameri, pa cemo to objaviti jednom kad blog dobije i taj nivo multimedije.
Spustili smo se sa velike dine, i kroz grmlje wadija Fayah krenuli paralelno sa istoimenom planinom prema Fossil Rocku...
O Fossil Rocku i zavrsetku rute citajte sutra...
Post je objavljen 03.12.2005. u 17:51 sati.