Gadi mi se zatupljenost današnjih ljudi. Onako, iskreno i totalno. Gadi mi se uopće život u ovom svijetu i sramota me što sam uopće dio njega. Jedina svjetla točka je da nisam kao ostali ljudi. Ne ludim za tim malim instant zvijezdama, ne gledam TV dan i noć i još 1000 drugih stvari. Mislim da ni ne moram napominjati da je Big Bradr stvar na TV-u koja mi se najviše gadi. Uostalom Big Bradrom je i uzrokovan ovaj moj post. I StiorySuperNovom i sličnim stvarima. Ne podnostim to. Jako sam gadljiva, a te stvari mi se posebno gade. Onak, upalim ja TV i idem vidit šta ima. Ali onako, svaki program je potvrda da su ljudi zatupljeni i da nisu normalni. U Oprah showu babe plaču jer su dirnute nekom pričom, neki tam igraju tenis i to je kao vrijedno spomena (moš mislit), onda Big Bradr neki tip ide kući i sada mu svi plješču i dolazi Renata Dvopek po njega. Ah, da velika voditeljska faca i sigurno jako draga osoba i svi je vole, a to uopće nije prouzrokovano njenim izgledom. Onda još malo sporta i tih gluposti. I na kraju VIVA - onaj odvratni band Tokio Hotel od kojeh mi se povraća kad ih vidim. Da, da velike glazbene zvijezde, mlade nade koje će spastiti svijet rocka od propasti. Hey, ljudi pa oni su tako slatki. I kako samo pjevač predivno pjeva. A gitarist zna čak uhvatiti power chord i onda to micati po cijelom vratu. Jesam li napisala kako su zgodni?1 Da, onaj predivni tip s crnim kolutovima oko očiju i onaj s dreadovima i naušnicom u ustima. Da, da spasitelji rocka - MOGU ME POLJUBIT U GUZICU! Užas, povraća mi se od njih. Onda još jedan savršen band danšnjice, neki US5. Preslatki dečkići. Skoro ljepi kao Bekstri Bojsi i N*SYNC zajedno. Rastopiš se kada ih gledaš, a još kada čuješ pjesme. Pa to je mislina za uši! Ja želim da je jedan član tog badna moj DEČKO, ako to već ne može biti neko iz Tokio Hotela. Znači mediji su čak dopustili i izbor - možeš birat jer voliš rockere (Tokio Hotel) ili si više pop tip (US5). Ali naravno, nisi cool i nisi faca ako ih ne voliš. Ista je stvar prije par godina bila i sa Story Super Novom. Bila su čak 2 ili 3 showa. U jednom možeš postati voditelj, u drugom glazbenik, a u trećem mislim glumac. I naravno bio je to 7. razred i nisam imala pojma šta je Story Super Nova (bilo je to vrijeme još mislim one s voditeljima) i nikada to nisam pogledala. I nailazila sam na ismijavanja kada sam pitala šta je to. naravno odgovor je bio da trebam izaći iz kamenog doba Nirvane i krenuti u pravi život i živjeti u sadašnjosti gdje se to gleda (nikad neću zaboravit kada mi je to rekla ta Dragana). I eto, onda sam zaključila - ne, ja se ne želim maknuti iz tog kamenog doba Nirvane i ne, ja ne želim živjeti u sadašnjosti. Sadašnjost mi se gadi. Jer ljudi su tako plitki i zatupljeni i nemaju više ideala. Pa na kojoj to razvojnoj granici moraš biti da ti neki pobjednik Bog Bradra bude uzor?! Mislim šta je to on napravio da je zaslužio tu slavu? Bio je tih nekoliko mjeseci zatvoren tamo i radio ne znam ja šta. onako, big deal mogu to i ja. Mislim ne mogu jer nisam takav tip osobe, ali objektivno mogu. Ili Hrvatski idol, i sva ta glezbena natjecanja. Pa hey, prije su se ljudi mučili da bi postali glazbene zvijezde. Svirali su po smrdljivim rupama za najjeftinije pivo samo zato da bi njihova glazba došla do pubilke. I šta su dobili?! Niša!!!!! Nisu se maknuli iz rupa, nikada nisu bili prihvaćeni i niko nikada nije našao svoj put do njihove glazbe. A trošili su godine, mejsece, dane i sate i sate da vježbaju. Učili su svirati i pisati pjesme. TRUDILI SU SE!!! I onda neki Rafo samo prođe na audiciji, par puta se odkrevelji neku pjsemu i postane velika zvijezda!!!!! Hey, pa to NIJE NORMALNO!!!!!!!! Svijet je skrenuo. Tako nešto ne može biti normalno!!!!!!! Jer hey, ljudi shvatite!!!! Kako tako nešta može biti normalno!?!?! Ne znam, plače mi se kada mislim da živim ovjde i plače mi se kada pomislim gdje ja to zapravo živim. Zna li iko koliko je zapravo teško potpisati ugovor s nekom izdavačkom klućom? Itko=? Ne, vjerojatno ne. I sav trud, sve vrijednosti umiru i ništa više nema smisla. Nema se smisla truditi, kada možš sve dobiti na ljep izgled. Učiti svirati?! Ma daj, nije li se lakše pretvarati? Čemu učiti svirati i mučiti svoje jagodice koje jako, jako bole prvih 2 godine sviranja? Čemu ta bol kada se jednostavno možeš prijaviti u neki show i pobjediti i postati zvijezda veća nego što si ikada sanjao. Trud se ne isplati. Bolje postani kurva i prodaj tjelo. Jer ljudi će te voljeti, obožavati ako se dobro upakiraš. Nema smisla, nema se smisla mučiti jer ionako nikada nečeš postići ako nemaš manje od 35 kila, struk veličine grejpa, ogromne sisie, napućene usnice i ako nisi kurva i drolja. I naravno, moram li napominjati da se radom i trudom ne može uspjeti u glazbenom svijtu?
A kako će biti u budućnosti? Još gore nego sada jer će se vrijednosti još više poremetiti. Ili ću doći ja sa svojim bandom i napraviti ono što su napravili Beatlesi, Ramonesi i na kraju Nirvana.
Post je objavljen 03.12.2005. u 17:28 sati.