Marketing
Bet Šemeš
Četvrtak je moj dan za izlete. Dobro, ne baš svaki, ali često tako ispadne. Ovog sam tjedna bio na nekoliko mjesta jugozapadno od Jeruzalema. Krenuli smo autobusom od Jeruzalema prema zapadu. Bilo je negdje oko 7,30, pa nas je zahvatila jutarnja gužva u gradu, kao i svakodnevna jutarnja migracija između Jeruzalema i Tel Aviva. Putem smo zaključili da će nas barem pratiti lijep dan. Nebo je bilo sasvim vedro, bez traga oblačka, a obzorje je bilo čisto. Rijetko se kada s gorja oko Abu Goša ovako lijepo vidi dolina Šaron na zapadu, prema Sredozemlju.
Nešto više od 10 km od Jeruzalema skrenuli smo s te prometne ceste prema Bet Šemešu.
Ime grada na hebrejskom znači "kuća sunca", a u četvrtak je doista i bilo sunca, iako je 1. prosinca. Naš se autobus ovdje zaustavio, a mi nismo morali puno hodati, pa ipak smo imali prilično stvari za vidjeti. Ponajprije, tu je dolina uz koju se smjestio Bet Šemeš. Zove se Sorek. Sjećate se Samsona i Dalile? Samsonov grad Sora bio je s ove strane doline, a na drugoj, zapadnoj strani bila je Timna odakle je Dalila, za koju se izričito kaže da je bila iz doline Soreka.
Osim tih uspomena, ovdje u Bet Šemešu nalazi se i Tel Bet Šemeš koji u sebi krije brojne ruševine. Ovdje se nalaze ostaci grada iz vremena izraelskih kraljeva, iz kasnog željeznog doba. Svakako je najzanimljiviji ovaj sustav za vodu, gdje se stepenicama silazilo do podzemne cisterne.
Nešto slično morao je imati skoro svaki grad. Voda je morala biti unutar grada i dobro zaštićena, kako neprijatelji ne bi mogli do nje. Ovaj drevni Bet Šemeš nije do kraja istražen i arheolozi će tu imati još posla.
Nešto je bolji slučaj s mnogo kasnijim bizantskim građevinama. Riječ je vjerojatno o nekom samostanu.
U početku se nije zapravo znalo što bi bila ova velika dvorana s ogromnim ulaznim vratima, gdje je kao prag poslužio polegnuti stup iz neke ranije građevine. Mislilo se da nije mogla biti crkva, jer nije završavala polukružnom apsidom, sve dok arheolozi nisu shvatili da nestorijanske crkve nemaju apside, već završavaju ravnim zidom.
Kad već pričam o arheolozima, u ovoj zemlji stvarno su na svome. Gdje god čovjek stavio nogu zagazit će u neke starine. Doslovno! Kao ovdje u ostatke keramičkih posuda.
S druge strane ceste, nešto bliže modernom Bet Šemešu, stoje ostaci džamije, koja je najvjerojatnije i prva džamija izgrađena na području Svete zemlje, još u 7. st., odmah po dolasku muslimana u ove krajeve. Kao što se vidi, nije od nje baš puno ostalo. Inače je bila posvećena Samsonu.
I sve se to smjestilo unutar samo nekoliko desetaka četvornih metara. No, neću više dužiti o Bet Šemešu. Još nije ni vrijeme ručku, a toliko je toga zanimljivoga za vidjeti.
O nastavku putovanja: Bet Guvrin - Mareša
Post je objavljen 04.12.2005. u 08:05 sati.