Marketing
... jedan od onih trenutaka ...
Jučer ... opet ... dogodio mi se jedan od onih trenutaka. Neznate o čemu pričam ? Znate ono, kad, ste sami sa sobom, toliko sami da čujete svoje misli, jer, iskreno rečeno u ovome današnjem svijetu, uz svu toliku strku zna proći cijeli dan,a da uopće "ne poslušamo" sebe, barem ni na minutu. Sjedite u mraku, u pola noći, svjetlo uličnih lampi vam pada na vaše lice, ruke, zidove vaše sobe i sve gledate drugim svjetlom kao da svijet bolje vidite nego po danu ... Tada, ali baš tada vam se javljaju razna pitanja, tko, zašto, kako, ...
Onda ti se odvrte opet neke stvari od jučer, prekjučer, od prije 5 godina, i vidiš tko si bio i tko si sad.
Nekad priželjkujem takve trenutke, nekad i ne, zato jer, tada si sam sa sobom, i nemaš gdje pobjeći ... Gdje god pobjegao sustići će te tvoje ja, tvoje misli, tvoji postupci, i tada se sramim ... Čudno, sam si sa sobom, a sramiš se ... Pokušavaš si odgovoriti na neka pitanja i često ti ne ide. Uvijek ali uvijek dođeš do onog ultimativnog pitanja- zašto sam ja tu ? Koji je razlog mog postojanja. I kada ga ne uspiješ odgovoriti, postaješ frustririan, jer shvaćaš kako si malen, ... shvaćaš da nisi tako moćan kako si si mislio, da nisu ljudi svemogući, ... da postoje stvari koje nadilaze naše granice spoznaje, ... Zato i valjda uvijek ti trenuci završavaju tugom ...
Nakon toga zaklopiš oči i pokušavaš zaspati u želji da zaboraviš sve čega si se opet sjetio ... ali ne ide, još uvijek osjetiš sjećanja u sobi, kao sjene, gotovo ih možeš opipati, ... Gledaju te, osuđuju, ... A i kada zaspeš i probudiš se sljedeći dan svjestan si da ona nikad neće otići, možeš ih samo potisnuti, pokušati zaboraviti, sve do još jednog od onih trenutaka ...
Post je objavljen 03.12.2005. u 17:42 sati.