Soulmate je jučer glumio pećicu. Isijavao je k'o užarena grijalica. Kao ja prošli tjedan. Upala sinusa pride. Da se nađe. No, hren nam ionako služi samo za te svrhe, pa da se iskoristi dok ne propadne.
Noćas je yours truly slagala listove svježeg kupusa po Soulmateovim tabanima, prsima i leđima. Jutros listovi kao skuhani, a temperatura ostala u njima.
Vrijeme kad kuhinja postaje središnji prostor, a cijeli se stan prilagođava bolesniku. Iz jednog lonca diže se kamilična para, u drugom plutaju komadići majčine dušice, u trećem poskakuju komadići mrkve. Tijela obložena uljem metvice i sezama, radni stol miriše na eukaliptus i ružmarin, prostor oko kante za smeće na kadulju.
Zvoni skupljač novaca za TV koji nemamo. Otvaram, a on stoji kao drven, očiju okrenutih prema gore. Odlazim po novce (a imamo radio, što ću), vraćam se, a on još u meditativnoj fazi. Pitam ga što mu je, a on sporo, njuškajući po zraku odgovara da pokušava definirati koji to točno miris osjeti... Teško za reći, prijatelju.
Sad u videoteku po novi DVD – by the way Big Fish je odličan, meni najbolje Burtonovo ostvarenje.
Post je objavljen 03.12.2005. u 15:36 sati.