Pušim, a što ću? Po dvije kutije na dan. Ponekad zagrizem i u treću. Prsti su mi žuti, nepoželjan sam gost, u javnim objektima me nastoje strpati u rezervate… Ali prestat ću jednog dana. Želim to.
Ali nisam o tome htio pisati. Htio sam pisati o Monici Lewinsky.
Ja mislim da je to jedna divna žena. Htjela je da muškarcu s kojim opći bude lijepo. A on joj je zauzvrat uflekao haljinu. Svinja muška obična. Jest, oni su općili. Jer je felatio (iliti zdravoseljački "pušenje") podjednako svet doživljaj kao i snošaj u "misionarskom" položaju. Bar za mene. A za mene horoskop kaže da sam oralni tip. I nije mi baš najjasnije da li to znači biti vičan razgovoru ili ipak oralnom seksu. Ali za ono prvo bi se valjda nekako drugačije reklo.
Dakle, volem to mnogo. Hedonistički. I od početka mi je to sastavni dio seksa. Neizostavni dio. Volem i cunnilingus. I nije mi paradoks to što koncentracija na užitak partnerice postaje i moj užitak.
Oralci su čisti hedonizam. Ali i trud i rad s uživanjem. Zavisi s koje se strane usana i jezika nalaziš. Najveći mi je izraz tjelesne bliskosti kada prekinem partnericu u pol posla da bih joj podario najstrastveniji poljubac na svijetu i zatim ju pustim da nastavi.
Ali, naravno… Bio sam i u situacijama kad one to ne vole. Ne samo da ne vole felatio, nego čak ni cunnilingus. Situacije kad nikakvo moje nastojanje nije urodilo plodom. Te veze nisu mogle trajati. Jer to nije bio seks. Seks koji je toliko sputan nikad neće biti potpun užitak.
Ne kažem ja da se to mora odmah. Možda netko nije bio u situaciji probati. Ima i toga. Jedan ili dva prijašnja partnera koji to nisu voljeli i eto čudne situacije.
Zašto je oralni seks toliko važan? Pa, ako želim bliskost i ljubav na duže staze naravno da ću željeti i dobar, nesputan seks. U protivnom bi bilo traženja "sa strane". A to više nije ljubav.
Ili prekida. A to sigurno više nije ljubav. Tko ne voli ništa više od klasičnog seksa jako brzo postaje vječna repriza, a time i dosada.
I nije uvijek pravilo da onaj tko to želi raditi to zaista voli i zna. Bolje je ne raditi to na silu.
"Još se nitko nije žalio", kaže ona meni. A ja nekoliko minuta kasnije pomislim "Srećo, bili su pristojni i dobro odgojeni". I šutim. Ne žalim se. Preživjet ću.
Što bi se dogodilo kad bih zbog nekih drugih kvaliteta bio stvarno lud za curom koja oralno ne želi, ne voli i ne zna? Čekao bih, nastojao ju zagrijati za to. Opustiti. Jer uvijek ima viših ciljeva vrijednih svake žrtve.
Ali ako baš ne bi htjela, ja bih otišao. Jer ću to ionako učiniti kad-tad.
Ipak vjerujem da paru treba dosta vremena da se zaista opusti i upozna. I određeno vrijeme može proteći dok se usklade tijela, želje i potrebe. Preduvjet je da oboje iskreno razgovaraju o svemu, pa tako i o seksu.
S "onom pravom" želim UŽIVATI u svemu. Jer život je kratak. Kad ne znaš uživati brzo ostariš. Od briga i nedostatka ventila.
Hmda… Imam već nekoliko sijedih u bradici. A još sam tako mlad… Trebam curu.
Hitno.
Post je objavljen 03.12.2005. u 01:07 sati.