Bitka kod Pavije – 24. veljače 1525. godine
Pavia (lat. Ticinum) grad je u sjevernoj Italiji, u pokrajini Lombardija, na rijeci Ticino, sagrađen blizu njezinog ušća u rijeku Po. Tijekom Talijanskog rata (1521. – 1526.) kod Pavije je vojska njemačkog cara Karla V. nanijela poraz vojsci francuskog kralja Fransoa I. Dogodilo se to nadnevka 24. veljače 1525. godine. Naime, francuska vojska upala je u Lombardiju i osvojila grad Milano (citadela Milana nije pala već su branitelji citadele nastavili pružiti otpor francuskim vojnicima). Pojam citadela Athumanunh je već prije objasnio, ali će sada opetovano kratko podsjetiti. Citadela ili redvi je posljednji oslonac obrane grada utvrde. Francuska vojska tada se okomila na grad Paviju kojeg je branilo oko 5000 branitelja naziva landskneht. (Landskneht – najamničko pješaštvo, prema izvorima Athumanunha) Landsknehtima je u pomoć priskočilo oko 400 španjolskih konjanika i oko 400 španjolskih pješaka, a svi su bili pod zapovjedništvom španjolskog vojskovođe Antonia de Levia. Francuske snage pod zapovjedništvom kralja Fransoa I. brojale su oko 20 000 pješaka (oko 8000 Švicaraca i oko 5000 landskneht pješaka nazvanih 'Crna banda', ostalo su bili francuski redovni pješaci). U francuskoj vojsci bilo je još oko 3000 konjanika i 55 topova. Francuske snage rasporedile su se u parku Certosa, 5,5 km u opsegu, a cijeli je park bio opasan 3 m visokim kamenim zidom, južno od lovačkog dvorca Mirabello. Nakon što su francuski vojnici ovladali predgrađem grada Pavije, francuski topnici počeli su topovima rušiti obrambene zidine grada, a pješaci jurišati na utvrdu u kojoj su se branili branitelji grada. Branitelji Pavije uspješno su odbili ukupno 13 juriša, nanijeli osjetne gubitke napadačima, pa je Fransoa I. zapovjedio da se oko grada podigne opsada, a sve u namjeri da se branitelji slome glađu. Čvrsto uvjeren u svoju pobjedu Fransoa I. odvojio je dio snaga i uputio ih u napad na grad Napulj. Međutim, u pomoć Karlu V. dolazi francuski vojskovođa Charles duc De Bourbon koji je bio zavjerenik protiv kralja Fransoa I. (kasnije će Charles duc De Bourbon u zahvalu za pomoć u bitki kod Pavije postati vojvoda od Milana, a dvije godine kasnije poginut će na čelu svojih vojnika tijekom juriša na grad Rim, prema Athumanunhovim izvorima) Dakle, Charles duc De Bourbon izbija s vojskom od oko 18 900 vojnika (12 000 landskneht pješaka, 4000 španjolskih pješaka, 1000 talijanskih pješaka, 1000 teških i oko 500 lakih konjanika i oko 400 stratiota) (stratiot – laki konjanik izvidnik, naoružan dugim kopljem, mačem i zakrivljenom sabljom. Prvotno su u službi Venecije, a kasnije ih unajmljuju i Francuzi. Podrijetlom su iz Grčke i Albanije. – prema Athumanunhovim izvorima) Ta vojska Charlesa duc De Bourbona zauzela je bojni složaj također u parku Certosa. Francuski kralj Fransoa I. ostavio je slabije dijelove svojih odreda prema gradu, a glavninu vojske okrenuo prema vojsci Charlesa duc De Bourbona. Ovakvim manevrom francuska se vojska našla između dvije vatre, između vojske Charlesa duc De Bourbona i branitelja grada Pavije. U takvoj situaciji zapovjednik vojske kralja Karla V. odlučuje se na lažni frontalni napad prema cirkumvalacijskoj crti francuskih opsadnih snaga, a dio svojih snaga šalje u obilazak suprotstavljenih bojnih složaja sa zadaćom da se spoje s braniteljima grada pavije. Tijekom olujne noći 23. na 24. veljače španjolski inženjerci (saperi i pioniri) probili su zid kod samostana Santo Genesio i napravili prolaz širine oko 60 m. Glavnina Karlovih snaga oko 0200 sata prošla je kroz ovaj otvor u zidu, a da ih francuski stražari uopće nisu primijetili. Kada su francuski stražari ipak reagirali, kralj Fransoa I. okrenuo je svoju glavninu i odlučio zapodjenuti bitku u parku. Francusko topništvo u prvi je trenutak unijelo pravu pomutnju među bojne složaje vojske Charlesa duc De Bourbona, a francusko konjaništvo udarilo je na zaštitnicu Karlove vojske koja je sada činila zapravo lijevo krilo bojnog složaja Karlovih snaga. Oko 1000 pojavila su se i prva kolebanja među zapovjednicima vojske Charlesa duc De Bourbona, pa je on skoro zapovjedio odstupanje s bojišta, ali sada je neoprezno izletio sam kralj Fransoa I. sa svojim oklopnjacima, misleći da je bitka dobivena i ne čekajući da se njegovi zapovjednici preslože. U svom jurišu zaklonio je zapravo protivnika, jer francuski topnici nisu mogli gađati (bojali su se da ne pogode svog kralja koji je neoprezno izletio iz složaja sa svojom oklopljenom gardom) Oko 600 španjolskih arkebuzira otvorilo je strašnu paljbu po nastupajućim francuskim konjanicima i slomilo je njihov napad, ostali odredi Charlesa duc De Bourbona i Karla V. iskoristili su za preslaganje pauzu francuskog topništva i krenuli u protunapad na francuski bojni složaj. Da bi stvar po Francuze bila još gora Švicarci se nisu na vrijeme posložili i uključili u bitku, pa su odvojeno tučeni Francuzi, a nakon njih i Švicarci koji su jednostavno zakasnili u bitku. Poginulo je oko 10 000 Francuza i Švicaraca zajedno, a oko 2000 Francuza i sam kralj Fransoa I. s 32 topa je zarobljeno. Snage Karla V. izgubile su oko 2000 vojnika, no, Athumanunh će tu ostati skeptičan i dozvolit će si sumnju u tu brojku koja je ipak morala biti nešto veća, bez obzira na izvor koji je navodi (Darstellung der Schlaht bei Pavia).
Post je objavljen 02.12.2005. u 21:27 sati.