Evo meni stigao kompjuter s popravka.Trebalo mi je nekih nevjerojatnih 7 mj.d nešto poduzmem što se toga tiče,jer tko to kod mene kuću obično biva,a kod smo ga napokon odnjeli na servis bio je gotov za 1 dan!A trebalo ga je samo odnjeti,a servis mi je usput skoro u istoj ulici.Dosta o tome.
Nemam naravno ništa posebno pametno za reči.Gledala saam danas po ko zna koji put Balaševićev koncert u Sarajevu.Pa evo jednog Njegovog zanimljivog monologa:
A put me nosio negdje daleko od tog mjesta
u neke krajeve,u neke kotare
i samo sam primjetio kako tornjevi u mjestima kraj puta,
kako zvezde i mali peperjasti oblačići odjednom odlaze,
odjednom sam nao da se vrćam,ne znam kako,al znam zašto.
I tek u Žablju,na rakrsnici zaustavio me jedan besni brkati pandur:
"Gde ćeš ti sad"pitao me.
"Idem da zaprosim jednu devojku"rekao sam mu.
"sad,u pola 4 ujutro?"pitao je pandur.
"Sad ili nikad",rekoh ja.
"Pa dobro",reče pndur.
"Pa dobro",reče svom srećom i devojka nešto kasnije.
Ništa naročito deco.Obična ljubavna pesma.
Eto,to je zasad sve od mene.Moram se spremat za grad.Bluesica je već trebala doći po mene,ali naravno kasni.Ubit ću ju.I neću se potpisat jer mi se ne sviđa nadimak.
Post je objavljen 02.12.2005. u 20:19 sati.