Ja bi ponovno u maternicu, ja bi bila fetus, ja bi se ogradila od ostatka svijeta, ja bi htjela da me riječi budala ne mogu povrijediti, ja bi htjela da me svi ljudi shvaćaju, ja bi htjela bit nevidljiva, ja bi htjela biti mrtva, ja bi htjela biti drugačija, ja sam obična narkomanka koja bi sve dala za jedan pošten šut, ja sam profesionalna glupača koja voli izigravati budalu, ja sma buduća velika kurva koja će prodati svoja mišljenja samo zato da bi me ljudi voljeli i prihvatili, ja želim biti popularna koka, ja želim da me svi vole i obožavaju i tgaju s mene komadiće moga mesa kao suvenire, reci mi da sam ja ona koja će nešto promijeniti, ja sam buduća masovna samoubojica, ja sam tako depresivna, smrt je jedina stvar na koju mislim -NE, skoro ništa od gore navedenog nije istina(sami procjenite šta je, a šta nije)! Eto, neki od tipičnih stereotipa i predrasuda o meni. Onako, ljudi me idu tračati i misle da ih ne čujem samo zato što mi iz slušalica trešti glazba. Ma date, molim vas, nisam gluha!!! Onako, slušam ja Garbage pod tjelesnim, discman na maksimumu i imam zatvorene oči. Ovaj me nešta pita i ja ga ignoriram. Ovaj kaže tipu pokraj sebe da sam se sigurno opet nadrogirala. Ja se jedva suzdržavam da se ne počnem smijati. Drugi kaže da bi bilo bolje da se ubijem kada vać sigurno toliko želim umrijeti i ubiti se budući da je Cobain to napravio. End of story. Utorak. Engleski. Imamo neke primjere i primjer da se neki čovjek ubio zato što je bio posramljen zato što 6 mjeseci nije mogao naći posao. Mi smo morali odlučiti šta bi napravili u njegovoj situaciji. Profesorica prozove mene. Ja kažem da se ne bi ubila zbog nekakvog tako glupog razloga. Razred u šoku. Sve deči (popularne, samopozvane face, takozvani likovi) komentiraju do kraja sata to kako sam rekla da se ne bi ubila. Nisu mogli vjerovati, a vidila sam jednom se samo čeljust objesila. Koje budale. Onda, matematika, prije tjedan dana. Priča Ogy s Matijom nešta o Matijinom rođendanu i o travi. I pitaju oni mene jer ja volim travu. Kažem ja njima da mi se gadi i alkohol i cigarete i marihuana i da kod mene jedino heroin dolazi u obzir. Ovaj tip koji sjedi ispred mene se okrene prema meni i ide pričat s ovim koji sjedi pored njega nešta u stilu "znao sam ja da se ona fiksa". Ogy me pita jer želim od njega herpin za rođenadan. Ja mu kažem da želim. I pita on mene jer imam pribor i ja mu kažem da ga imam. I rekao mi ga je da će mi ga kupiti ali samo ako mu obećam da ću se predozirati. Ja mu kažem da su male šanse da doživim uopće svoj rođendan jer ću vjerojatno do onda već umrijeti od droge ili ću se ubiti. Onda se ljepo okrenio i više me nije silio da pričam s njim. Glazbeni, prija par tjedana. Slušamo neku operu s depresivnim tekstom. Profesorica govori kako će se to sviđati depresivnim i tužnim ljudima. Cijeli razred počinje vikati moje ime i ispitivati ne kako se meni to sviđa. Onda, nešta u vezi fetusa, ne sjećam se više šta. Sam znam da je bilo nešta u vezi neke slike ili me zapravo ovaj jedan išao namjerno proocirati. Uglavnom, kaže on svom prijatelju da sakrije to u vezi tog nekog fetusa jer ću se ja sva uspaliti kao to vidim i da ću opet početi sanjariti o tom da budem fetus ili tak nešta. Uglavnom, ne znam to opisati. I to samo zato što sam ja jednom na blogu za koji je cijeli razred saznao napisala to da bi htjela opet biti fetus i da bi se hjtela ponovno roditi i živjeti u nečijem drugom tijelu. Vrijeme velike depresije. I jednom sam u 1. razredu kada je taj tip sjedio pokraj mene na stražnjoj stranici bilježnice crtala fetuse koji govore kako ne želi izaći iz maternice (doduše namjerno jer me on najviše provocirao zbog fetusa). I tako, provokacije zbog tog. Onda sam namjerno Ines pričala kako sam si preko interneta kupila male plastične fetuse koje ću povješati da mi vise sa stropa u sobi. I on sada ljepo misli da nisam normalna i više me ne zajebava zbog fetusa. Onda, naravno tu je i Matija i njegova mišljenja koja se ne smiju zaboraviti. Prodala sam mu foru da ću se ubiti za dvadesetu godišnjicu njegove smrti i još takve neke gluposti. Naravno, priču o tom da ću biti velika rock zvijezda nisam mogla izostaviti. Baš ni kao onu da će me obožavatelji na koncertu rastrgati dok se budu borili za komade mog mesa i slične gluposti. A on je mislio da ja to sve mislim zastvarno. To se stvarno mora biti lud. Onda hrvatski. Pišemo mi oproštajno pismo. Mogli smo pisati o bilo čemu. Kako se opraštamo od obitelji jer putujemo negdje, od neke drage osobe onak, od bilo čega. I naravno moglo se pisati pismo o tome kako se neko želi ubiti. I naravno opet se svi počnu deorati i gledati i pokazivati u mene. Marina me pita jer ću se ja ubiti kada budem imala 27 godina. Ja joj odgovorim potvrdno. Naravno, neću se ubiti kada budem imala 27 godina, to je sve samo provokacija da me ljudi ostave na miru. I naravno tu je i najveća razredna štreberica opsjedunuta bogom i Isusom. Jednom me uhvatila dok sam išla kući i htjela je pričati o tom zašto sam ja tako depresivna i zašto podižem ograde oko sebe. Ja šutim i kažem da je ljepo biti ograđena od ljudi. I kažem joj da sam depresivna zato što je očito bog (ko god on bio) zaboravio na mene i zaboravio mi je dat sreću. Ušutila je. I eto, skoro pa da i nema osobe u razredu koja za mene ne misli da sam čudna. Još na početku godine kada smo si ljepili papire pod engleskim na leđa pa su ovi iz razreda pisali šta misle o meni moj papir je bio ispunjen riječi weird. I mogu reći da uživam u tome. Pronašla sam u tom ljepotu i užitak. A to me prije 2 godine tako deprimiralo zato što su me svi šprdali i slično. Sad mi je to sve smješno. Jedva da se suzdržavam da se ne smijem kada čujem ešto tako, mada me i dalje to zna ponekada pogoditi. Ma, sve je to jako, jako smješno.
I evo na kraju jedna pjesma koja je trebala biti na albumu od Hole - Live Trough This, ali je izbačena u zadnjoi tren (ona pjesma koju sam pisala na vješalicu)
Rock star
How'd you like to be a rock star
Lots of fun to be a rock star
I think you'd rather die
But I bet you'd like to try
How'd you like to be in Nirvana
Barrel of laughs to be in Nirvana
How'd you like to be in Nirvana
I think you'd rather die
Post je objavljen 02.12.2005. u 19:27 sati.