Ti si čudo koje živi,
koje je stvarnost na ovoj zemlji.
Jedinstven,neponovljiv,
nezamjenjiv.
Znaš li to?
Zašto se ne diviš,
ne čudiš,
ne raduješ samome sebi
i svemu drugome oko sebe?
Zar ti je sve tako po sebi razumljivo,
zar pritom ne primjećuješ
da živiš, da smiješ živjeti,
da imaš vremena za pjesmu, za ples,
vremena da budeš sretan?
Čemu gubiti vrijeme
u besmislenom trčanju za novcem?
Zašto si nagomilavati brige
zbog sutrašnjih i prekosutrašnjih stvari?
Post je objavljen 02.12.2005. u 20:04 sati.