jucer opet bijah na skrivenoj premijeri u nasem najudobnijem multipleksu. obozavam ono iscekivanje prije nego se film pojavi na ekranu, jer nikada ne znas sto ces gledati. do sada jedini los film koji sam pokusala prespavati, ubiti citajuci knjigu, igrajuci se na mobitelu (ok ovo je bilo odmah sabotirano zbog svjetla koje proizvodi), ma skoro sve osim glasnog pjevanja, bio je "land of the dead". ok ok, znam ima hrpa ekipe koja voli zombach filmove, no nekako sam ih prerasla, i sad jedino kao komedija "vikend kod bernija" mogu proci. da nema onog inteligentnog zombija (uh, ovo cak i napisano zvuci glupo), film bi bio totalno dosadan. jednostavno buh....
evo opet jedna recenica i odeeeee ....no, vratimo se temi. film koji sam zeljela pogledati i potajno se nadala da bi mogao biti prikazan uskoro kao skrivena bio je "just like heaven". romanticna komedija. ok, vec napisah da me copilo blagdansko ludilo, opila euforija i opalilo totalno altruisticko, romanticno raspolozenje.
prica filma je lagano predvidljiva, no koga briga za sadrzaj ako je forma dobra? film je super upakirana komedija, prepuna duhovitih dijaloga, smijesnih situacija, na momente tuzna, no sa prekrasnim happy end-om.
e kad smo vec do svega toga dosli, sjetih se jednog starog filma kojeg preko bare vrte svakog bozica "it's a wonderful life". gledah ga prvi puta u kinu s mamom dok je kino u jurisicevoj (danasnji gric) prikazivao obiteljske filmove u doba matineje. voljeli ili ne takve filmove, prica vas jednostavno dotakne - moze li nase postojanje ili ne postojanje na svijetu promijeniti zivote ljudi oko nas? iskreno - DA! definitivno - DA!
jednostavno pozovete sa sobom u kino drage prijatelje, i ma kako los dan imali pred sobom, iz kina izadju s osmjehom na licu i nekako olaksanim pogledom u ocima (ne, nisu se drogirali, opio ih je osjecaj srece).
u danasnjem svijetu u kojem novac kupuje srecu, moze li novac kupiti i romantiku ako ju nemamo u sebi? sto se moze uciniti da ozivimo umrlu romantiku u ljudima oko nas?
ne trebate debeli gatesov racun, vec topla rijec, lijepa gesta, osmjeh, topli zagrljaj, sitnica nacinjena vlastitom rukom - i evo romanticnog osjecaja u ljudima oko nas. osjete toplinu oko srca, sjetno pogledaju, a pogled im se omeksa.
ne znam za vas, ali makar jesam kuja najgoreg kalibra, jos uvijek sam romanticna dusha :) moze li tako nesto egzistirati - pa obzirom da hodam zemljom za sada, valjda moze :)
Post je objavljen 02.12.2005. u 14:45 sati.