najzamislivijom najkrivudavijom putanjom
[uvijek je moguće zamisliti još više brže bolje krivudavije javlja se onaj moj glas. no,]
moja sudbina se kreće baš tom putanjom
uzbrdo preko granice snijega.
sjedim na visini pijedestala srednjeg kotača
nosa uz staklo priljubljena
zaogrnuta smiješkom sfinge
trljam oči nekim riječima.
širim svoj balon
preko susjednog sjedala
meni treba prostor da stvorim dom
izolir-samom osiguran.
treptavo srebreno je
jutro jutros iznutra.
često izabirem putovati natraške.
