Sob Broj jedan-lijevo dovršavao je cigaru ispred štale negdje u Finskoj. Otkad su ušli u EU, nisu mu dali pušit unutra, bez obzira što je vani bilo hladno k'o u eskimskom grobu. U sebi je jebao sve po spisku Hreni koji se fura na personifikacije pa je zamislio da mu sob u priči puši k'o Turčin. U stvari, bilo je ili –ili. Il' će Djed Mraz biti cuger i povraćat pod jelke, ili će sob pušiti. A sob Broj jedan-lijevo više od svega mrzio je klišeje (ima li većeg klišea od pijanog Djeda Mraza) i tako si je navukao ovu groznu naviku na pluća. I sve ono što ide uz nju – skraćen životni vijek, sporadičnu impotenciju, jutarnji kašalj i uvijek prisutni smrad iz usta.
Kolege iz zaprege zaprijetili su da će ga zbog toga degradirat na mjesto Zadnji-desno (šta oni znaju šta je šou biznis).Tada bi morao buljit u guzicu ispred, što i ne bi bilo tako loše da Djed prije deset godina iz zaprege nije izbacio sobice radi gužve sa sindikatom. Od tada sob Broj jedan-lijevo pičke nije vidio, osim na televiziji. Hreno im je podario cijelu kolekciju pornića sa životinjama, koje inače smatra perverznima, ali u ovoj personificiranoj priči sasvim normalnima.Uvjet je bio da Djed ne zna ništa o tome.
Drkica je jedina stvar radi koje se isplati biti čovjek. Ipak, ideja da sob dobije ljudske osobine je totalno isfurana. Dosadna. Glupa. Bolje bi bilo da je pustio da Djeda bude pijanac. Barem bi imao zdravija pluća.
Povukavši posljednji dim, sob Broj jedan-lijevo zgazi cigaru zadnjom nogom i otpuhne dim u nebo. Jebeno je bit šljaker. Jebeno je bit šljaker koji puši. Jebeno je bit šljaker koji puši u priglupoj blogovskoj priči na kraju koje će dobiti rak ili neku sličnu bolest. Bilo bi bolje da je ostao radit za Andersena…
Post je objavljen 18.10.2005. u 12:37 sati.