Pregled posta

Nasred trga prepunog ljudi, jedan se mladić hvalio da ima najljepše srce na svijetu ili barem u cijeloj njihovoj velikoj dolini.
Ljudi su zbog toga što su od njega čuli ostali zapanjeni i možda malo povrijeđeni, ali ipak su mu se divili jer je imao hrabrosti tako nešto reći. Da bi uvjerio ljude u to što je rekao pokazao je svoje srce koje je zaista bilo savršeno i bez ijednog nedostatka. I tako su se svi složili da je baš mladićevo srce najljepše koje su ikad vidjeli, a mladić je zbog toga bio ponosan i sretan.

Iznenada, niotkud, pojavio se jedan starac ističući se od mase ljudi i obratio se mladiću: "Pa, istini za volju, zaista imaš lijepo srce, ali, ipak, moje je ljepše!" Rekavši to, starac pokaže svoje srce dok su sve oči bile uprte u njega. Naravano, to je srce jako kucalo, ali bilo je prošarano ožiljcima, prazninama i neravninama.
Na nekim su mjestima komadići srca bili su zamijenjeni drugima kao zakrpama koje nisu najbolje prijanjale pa je srce izgledalo pomalo kvrgavo i neravno. Osim toga bilo je mjesta na starčevom srcu gdje nije bilo "zakrpa" pa su ostale vidljive praznine. Tako su svi promatrali starca pomalo zbunjeni i pitali se kako on može tvrditi da je njegovo srce, ne samo lijepo, nego najljepše.

Mladić pogleda u kakvo stanje je bilo dovedeno starčevo srce pa prasnu u smijeh i kaže: "Šališ se, usporedi svoje srce s mojim. Moje je savršeno, dok je tvoje zakrpano i prošarano ranama i suzama."
"Istina", prizna starac, "tvoje srce ima apsolutno savršen i izgled, ali ja ga ne bih mijenjao sa svojim. Gledaj, svaka rana koju koju vidiš predstavlja osobu kojoj sam poklonio ljubav: odvojio sam komadić svog srca i poklonio ga. Često sam primao u zamjenu komadić njihovog srca kako bi ipunili prazninu koja je ostala u mom srcu. Ali, naravno, ono što daješ nije nikada baš jednako onome što primaš, tako imam pokoju neravninu kojoj sam posebno privržen jer me podsjeća na ljubav koju sam s nekim dijelio. Ponekad sam pak dao komadić svog srca ljudima koji mi nisu uzvratili i to ti može objaniti pokoju prazninu.
Voljeti je opasno, ti to sigurno znaš, ali koliko god bolne bile te praznine koje ostaju otvorene u mom srcu. podsjećaju me na ljubav koju osjećam za te osobe... i tko zna... možda će se jednog dana poželjeti vratiti i ispuniti mjesto koje sam za njih sačuvao.
Svaćaš li sada što je to prava ljepota?"

Mladić je ostao bez riječi, a suze su mu paralelno povlačile vlažne crte duž lica. Uzeo je komadić svoga srca, potrčao prema starcu i pružio mu ga drščućim rukama. Starac ga radosno prihvati, smjesti u svoje srce, zatim uzme dio svog starog i zakrpanog srca i njim ispuni prazninu koja je ostala otvorena u mladićevu srcu.
Komadić je ušao, ali ipak nije se savršeno priljubio, tako da je ostala mala neravnina.
Mladić tad pogleda svoje srce koje nije više bilo najljepše na svijetu, ipak činilo mu se čarobnijim nego ikad... sada je i starčeva ljubav kolala njime.