Pregled posta

10. turnir go-sekcije O.Š. 'Eugena Kumičića' Velika Gorica – 01. 12. 2005.

Počeo neki grusti snijeg padati. Izgleda mi da ću imati problema u pravovremenom dolasku na go-sekciju u Kumičić. Kolega s posla ne prevozi dio puta i izgleda mi da ću stići kući po kamenčiće i ploče i potom u školu nas vrijeme. Čekam bus i ponovo mi se čini da neću stići. Nakon nešto dužeg vremena, ili mi se tako samo činilo, stiže i bus. Ma, stići ću, ali uskoro opet mi izgleda da nekako nema šanse, jer bus ide mic po mic. Čvor kod Buzina je zakon. Tamo uobičajeno ide sve 'na kapaljku'. Osjećam da sve propada. Tada mi se nameće konstatacijua: 'Sa svoje strane u dobroj vjeri i namjeri učinio sam što je u mojoj moći.' Nešto mi u miru kazuje: 'Opusti se jer sve će biti u redu. Čemu nervoza?'
Stigao sam do kuće, uzeo kamenčiće i ploče i krenuo pješice put škole. Treba mi do tamo na noge oko 20 minuta. Po sjećanju na sat kod kuće malo ću zakasniti. Sat ne nosim sobom i navikao sam procjenjivati vrijeme. U školu stižem sa oko pet minuta kašnjenja u odnosu na početak satova goa.
Ulazim u predvorje dijela škole nižih razreda i vidim već i prije otvaranja vrata kako se uzdižu ruke i čujem ono 'Jeeeeee, evo ga! Došel je!' Padaju petice i krećemu put učionice. Sedmero ih je. Nepar.
Osmoga n ikako izmisliti, a ja da uđšem u natjecanje njihovo baš i nebi bio neki dobar potez. Morao bi osvajati za pobjedu uvijek 15 kamenčića, a to bi trajalo. Pitanje je da li bi stigli sve odigrati do kraja drugog školskog sata u tim uvjetima moga sudjelovanja. Odlučujem stoga; svak sa svakim sedmero. I krenula je niska partija.
Igralo se atari-go na pločama 9x9 po dvije partije s protivnikom uz broj zarobljenih prema kategoriji igrača svak sa svakim.
Pogledajmo sada konačni redoslijed:

Bio je Lovro opet prvi, ali nije to bilo tako uvjerljivo kao ranije. Stjepan mu je bio za petama, pa je čak neko vrijeme i vodio nakon pobjede u njihovom izravnom susretu. Učinio je Lovro istu pogrešku kao i prije par tjedana. Doveo je protivnika u pat poziciju. Nije zarobio veliku skupinu Stjepanu, a Stjepan više nije imao gdje igrati, jer bi svaki njegov potez buio samozarobljavanje, a to je pravilom zabranjeno. Drugu je partiju Stjepan dobio, pa rezultat bio 1,5 : 0,5 za Stjepana. Lovro je u nastavku nadioknadio zaostatak, pa čak i pretekao Stjepana.
Ovaj puta je Matea igrala puno bolje nego inače. Vidjelo se da igra s motivacijom. Nešto se kod nje promjenilo. Napreduje u bolju 3. internu kategoriju.
Danas su me nekom omaškom nekoliko puta djeca oslovila s vjeroučitelju, pa im nekako postade to i normalno. Čudne li asocijacije. Pitam se pitam, otkuda sada to?
Slijedeći četvrtak nastavljamo u Kumičiću.
bl. Muradenu


Post je objavljen 02.12.2005. u 09:23 sati.