Ovo posvećujem svojim curkama koje su i same dio svega...
Dakle, da nas ovaj snijeg ne zaslijepi, a bljuzga pobije sva lijepa sjećanja na cijelo ljeto, pirsjetit ću se ( a i vas) prošle sezone, uspješne ili neuspješne, manje je važno.
Kako su tekle naše pripreme i nabrijavanja..? Hm, mislim da je aktualno bilo nešto kao: «..uuu, da...trenirat ćemo mi odmah poslije skupštine, dakle krajem ožujka i početkom travnja pa sve do lijepog nam petog mjeseca i natjecanja u Splitu koje otvara sezonu.» Kako je to završilo uz uljepšavanje stanja u školskom imeniku, sve mature i upise na fax? Da, narode dragi- s cijevima smo se srele, mislim, tjedan-dva prije Splita!
Ah, izgubile smo prijelazni pehar osvojivši treće mjesto, ali to je jedino što smo izgubile. Dobitak je bio u znaku preplanulog tena, odlične zabave i perfektnog provoda gdje god bile, što god radile, s kim god se družile... Počevši od noćnog kupanja i kojekakvim zgodama s čuvarima plaže, druženja sa Kaštelanima, jutarnjih kava sa susjedima iz obližnjih bungalova, feštom nakon natjecanja, tulumom u našoj kućici cijelu noć, šetnji u ranu zoru, objedi u onom prelijepom restoranu, zafrkancije s konobarima... Ma ljudi moji, mogla bih ovako do sutra! I sad ne mogu vjerovati koliko su mi sva ta sjećanja blizu, baš u srcu i mislima svih nas, a opet tako daleko u vremenu i prostoru! I k vragu to vrijeme koje je toliko, ne znam, apstraktno, a opet toliko jače od nas da samo prolazi bez ikakve mogućnosti povratka. Zato je baš to vrijeme prebrzo za one koji se raduju, a presporo onima koji čekaju...
No, imamo mi oružje! A-ha! Imamo i kameru i fotiće pa smo sve lijepo, kako bi Tina rekla, ovjekovječile- uslikale, snimile i tako se sad možemo vratiti tamo kad god želimo :) hehe... Nema smisla da previše opisujem sve doživljaje i događaje kad smo pravovremeno to već objavile (dakle, davno u svibnju..šmrc..), al eto; curke, uvijek ćemo se sa smijehom prisjećati «Bolesne braće» i «srnetine na dimu». Inače, nadležne koji su bili s nama smo iz milja tako nazvale, a pri povratku kući nam nisu htjeli nigdje stati za ručak pa smo od gladi već bulaznile da ćemo pokupit neku srnu u šumi i lijepo ju na dimu pripremiti, hehe... Čak smo i Maloj Petri rekle da bi joj bilo bolje da ne spava u kombiju (ona je jadna bila najumornija) jer se možda više nikad neće probuditi! Da, do te je granice došla naša glaaaaaad!
Ma što reći više o ta nezaboravna tri dana koje smo zajedno provele? Znam da vama to ne mogu dočarati na način na koji smo ih mi proživjele, ali od sveg srca vam želim da što više takvih/sličnih situacija doživite. Jer čak i kad se nismo svađale, niti smijale, niti dogovarale i ne znam kaj sve ne, uživale smo i u tišini u našim malim bungalovima jer s prijateljem je lijepo i šutjeti, zar ne? Eto, ne znam što bih bez njih... Zbilja ne mogu zamisliti da ljeto provodim na neki drugi način. Ipak je i Petrina živčanost, Ivina tvrdoglavosti te Nikolinino pametovanje na neki način i moja svakodnevica.
Eto, prešla ja u pametovanja, ali morao je osvanuti neki post s obzirom na to da ima tooolikoooo komentara na ovom starom pa tako... O Splitu sam vam nešto napisala, malo po malo ću cijelu sezonu «osvježiti» s par rečenica o svakom natjecanju. Ali o tom- potom! (vrlo uskoro)
I ovom prilikom pozdravljam sve s kojima smo se družile na toplom jugu Hrvatske- Kaštele, Zaprešić, Osijek, Lekenik, Mraclin, Trebarjevo i sve one kojih se ne mogu sjetiti... (nemojte zamjeriti), a najveći i najljepši pozdrav mojim curkama, jer dosta ih i ne vidim prečesto pa onda.... Volim vas!
By Maričeko :)
Post je objavljen 02.12.2005. u 00:21 sati.