Kako je dobro imati TV karticu, možeš pisati blog i gledati Bonda istovremeno.
Ali to nije bit ovog posta. Zanimljiv događaj danas u Gradskoj vijećnici. Delegacija Europske komisije u RH organizirala je veliki seminar za sudionike u procesu pristupnih pregovora sa EU. Veliko okupljanje kolega iz državne uprave, ali ne kao sindikalne igre, već kao skup elitnih aparatčika, najboljeg službeničkog kadra kojeg ova zemlja ima, bar si tako tepamo, one ekipe koja će odraditi posao sa zapadnjacima. Većinom u tamnim odijelima (neki kažu da je to neslužbena boja pregovora), košulje i kravate, svi kao da pokušavaju imageom kopirati premijera. Ni potpisnik ovih redova nije bio manje formalan, iako se ovaj put nisam baš trudio izgledati kao Bryan Ferry (to je zato kaj sam se udebljao pa ne bi bilo uvjerljivo). Bila je solidna grupa lijepih žena, iako u manjini, isticale su se pored prosječnih sredovječnih službenica. Naravno da sam sjedio s grupom privlačnih komada, od kojih mi je jedna i emocionalno dobro poznata.
Skupom su ravnali trojica profesionalaca iz EU komisije, i mađarski zamjenik glavnog pregovarača. Zanimljivo je usporediti istok i zapad, nove i stare zemlje EU. Da smo, recimo, izvukli tu četvoricu ne zanjući tko je tko, i da te netko pita da prepoznaš istočnog europljanina, mađara, bez problema bi ga skužio, jer se razlikuje od zapadnjaka. Ovi momci iz komisije su grupa srdačnih ali rezerviranih, tihih i odmjerenih diplomata. Birkokratični i pristojni, neskloni skretanju pažnje na sebe. Mađar je bio nešto drugo, crvenog lica i trodnevne brade, glasan i temeramentan u nastupu, moćan u diskusiji, energičnih gestikulacija kao da uz cigansku glazbu glasno diskutira ispijajući litru tokajca, kojeg je, uzgred rečeno, par puta spomenuo. Njegova prezentacija o recentnim iskustvima Mađarske i njihova puta u EU, njihove dvojbe i kušnje, produljena drama pregovora, iskustva iz prve ruke, podigle su atmosferu do ranga skupova prodavača "Amwaya" ili "OVB". Ekipa je vidljivo zabrijala, pozitiva je bila u zraku, optimizam, vjera da radimo dobar posao. Bilo nam je prezentirano na način koji razumijemo, od istočnjaka istočnjacima. Ne podcjenjujte istok Europe! Uz mnogo kratkih motivirajućih poruka, pozdravio nas je sa bonjovievskim "Keep the faith", spontani pljesak na otvorenoj sceni bio je neizbježan. Nažalost nakon toga usljedile su prezentacije ostalih, dosadnijih, predstavnika i atmosfera je neizbježno pala.
Umjesto invazije na europska tržišta, elita državne uprave izvela je odenzivu na švedski stol, obžderavajući se nemilice (autor nije iskljčen). Ako će tako izgledati ulazak u EU, strašno.
Sad slijedi uzbudljivo razdoblje u životu administracije, kakvog još nije bilo, ako su tamo uzbuđenja uopće moguća.
Kako će se sve to stizati kako spada, redovne poslove pa još i pregovore, uz tako male plaće, bumo videli (rekli su sljepci). Meni se čini da se već sada vozimo na rezervi.
.....
Post je objavljen 01.12.2005. u 23:11 sati.