Marketing
Pustinja Negev (4)
Pješice kroz pustinju
Dan treći
Pustinja Negev (1)
Pustinja Negev (2)
Pustinja Negev (3)
Noć smo, dakle, preživjeli. Ujutro sam na vrhuncima brda oko nas vidio hrbat neke životinje, ali ne bih znao reći što je to bilo. Rano smo ustali, i sunce još nije stiglo zagrijati, pa smo ruksake spremili još u punoj noćnoj opremi.
 | To znači: i vunena kapa i dupla gornja trenirka i duge hlače. Pustinja je noću hladna. Toga smo jutra otkrili i zašto su se čagljevi noću toliko uznemirili. Mi smo večer prije toliko raspravljali gdje ćemo se smjestiti, a na kraju smo izabrali mjesto samo par koraka udaljeno od vode. |
Te jadne životinje su čitavu noć umirale od žeđi, a nisu se usudile prići, dok smo mi tamo, pa su nas pokušavale otjerati. [Po povratku nam je jedan prijatelj iz Afrike, koji je odrastao u divljini, dao praktičan savjet. Kaže on, ako te noću nanjuši vuk, moraš biti svjestan da on napada samo žive životinje i ne jede strvinu. Vuk će te, dakle, prvo njuškom gurkati i malo grickati, da vidi jesi živ, pa ako se pomakneš, onda će napasti. Ti dakle moraš ostati miran, što god ti vuk radio, pa će on mirno otići. Ako vi imate povjerenja u tu tehniku, samo naprijed. Ja baš nisam siguran da bih ostao sasvim miran.]
Nakon takve, uglavnom neprospavane noći, napustili smo zelene oznake, koje su nas vodile niz Nahal Ce'elim i krenuli uz one crne, niz Nahal Nemarim. Cilj nam je i dalje En Gedi, mala oaza uz Mrtvo more. Hebrejska riječ "nahal", odnosno arapska "wadi", označava suho korito kojim se spušta voda nakon kiše. Evo ovdje kako to suho korito izgleda.
Toga smo dana nekoliko puta morali prijeći s jedne strane nahala na drugu. Lako je dok je korito široko, onda su i rubovi niski, pa nema nikakvih problema. No, što se više približava Mrtvom moru, korito postaje sve uže, a njegove stijenke sve više i strmije. Nekad nam je trebalo i do sat vremena da prijeđemo na drugu stranu nahala.
Tu smo negdje predvečer sreli i jednoga beduina, napričali se s njime; on na arapskom, mi onih 5-6 riječi na arapskom, ostalo znakovima i uglavnom je išlo. U blizini smo vidjeli i krdo deva. Valjda su bile njegove. Kažu da deve znaju biti opasne ako im se stane na put, pa smo ih zaobišli u malo većem luku.
Navečer je opet trebalo naći mjesto za spavanje. Sad smo izabrali mjesto oko kojeg sigurno nije bilo vode. Bila je to mala visoravan iznad Mrtvog mora. U daljini su se već vidjele planine s onu stranu mora, u Jordanu. Na toj visoravni netko je prije izgradio niske zidiće, valjda kao zaštitu od vjetra, što je i nama dobro došlo. Zalaskom sunca, počeo je i jaki vjetar. Ove smo večeri duže držali upaljenim naš rešo, kojega smo pretvorili u plinsku lampu. Usput smo se i uslikali uz ovakav lijepi prizor.
I onda opet u vreće, pa na spavanje pod vedrim nebom.
Nastavak: Pustinja Negev (5)
Post je objavljen 02.12.2005. u 07:25 sati.