Danas sam sva nekako bez veze! Razlog? Bez razloga! Jednostavno, bioritam. Da, sigurna sam da postoji ... ustvari, osjećam to po sebi.
Danas ne bih bila za diskusiju.
Eto, razmišljala sam, jučer,… danas o lijepim, nježnim trenucima i odmah sam tako…
Kako je to jedno veliko bogatstvo, kad možeš nekome proći rukom kroz kosu, kada ga možeš pomilovati po licu i primiti za ruku.
Nježnost (ne fizička nježnost)…
Sada sam skoro dva sata razmišljala o nježnosti. On i nježnost, ja i nježnost, nježnost prema djeci, u društvu. O primanju, o iskazivanju nježnosti.
Razmišljala sam o njemu. O njegovom odnosu prema svakome posebno. O sebi i svom odnosu prema svima. I što ja osjećam prema svakom i što svatko osjeća prema meni....
Da... SRETNA SAM... to je to... VEĆ GODINAMA!
Razmišljala sam i o međusobnoj nježnosti među našim prijateljima. Za koga nježnost postoji, za koga ne postoji... o svakom posebno sam razmišljala.
Koliko kome treba nježnost, koliko tko pruža nježnosti.
Za mene je to, čini mi se, jedna od najvažnijih stvari...
Nije stvar… to je jednostavno nešto… A da nema tog «nečega» … Bože, ne daj da se to ikada dogodi.
Post je objavljen 01.12.2005. u 21:23 sati.