...Jutros smo na putu prema pošti dali toj knjizi konačni imprimatur. Razradili smo novu kozmologiju literature, Boris i ja. To treba da bude nova Biblija - Zadnja Knjiga. Svi oni koji imaju što da kažu reći će to ovdje – anonimno. Iscrpit ćemo epohu. Poslije nas neće biti ni jedne knjige – bar ne još jedno pokoljenje. Sve do sada kopirali smo u tami, gdje nas ništa nije vodilo osim instinkta, a sada ćemo imati posudu da u nju izlijevamo životni fluid, bombu, koja će kada je bacimo, raznijeti svijet. Unutra ćemo staviti dovoljno stvari, da bi samo piscima sutrašnjice dali njihove fabule, njihove drame, njihove pjesme, njihove mitove, njihove nauke. Svijet će moći da se njome prehranjuje idućih tisuću godina. Ona je kolosalna u svojoj preuzetosti. Pomisao na nju gotovo nas uništava. Već stotinu godina ili više, naš svijet, umire. I ni jedan čovjek u tih zadnjih stotinu godina ili više nije bio dovoljno sulud da podmetne bombu u šupak cjele kreacije i da je odapne. Svijet trune umirući postepeno. Ali mu treba coup de grace, treba netko da ga raznese u komadiće. Nitko od nas nije netaknut, a ipak nosimo u sebi sve kontinente i ptice u zraku.
Mi ćemo sve to zabilježiti - evoluciju ovoga svijeta koji je umro ali nije zakopan. Mi plivamo na površini vremena, a sve se drugo utopilo, topi se, ili će se utopiti. Bit će ogromna knjiga. U njoj će biti oceani prostora u kojima će se moći kretati, šetati, pjevati, plesati, penjati, kupati, skakati preko glave, zavijati, silovati, ubijati. Katedrala, prava pravcata katedrala. U gradnji će pomagati svi oni koji su izgubili svoj indetitet. Služit će se mise za mrtve, molitve, ispovjedi, himne, jecanje i brbljanje, ubojita ravnodušnost. Bit će rozeta na prozorima i kamenih maski na olucima i akonta i grobara. Moći će se na konjima galopirati kroz prolaze između klupa. Moći ćete glavom tući o zid – zid neće popustiti. Moći ćete moliti na bilo kojem jeziku koji vam padne na pamet, ili će te se moći sklupčati pred vratima i spavati. Trajat će barem tisuću godina, ta katedrala, a neće biti ni jedne kopije, jer će graditelji umrijeti a sa njima i formula. Načinit ćemo razglednice i organizirati grupne turističke posjete. Sagradit ćemo oko nje grad i uspostaviti slobodnu zajednicu. Nama ne treba genij – genij je mrtav. Potrebne su nam jake ruke i duhovi koji su voljni da se odreknu sablasti i prihvate meso....
Henry Miller
" Rakova obratnica "
Post je objavljen 01.12.2005. u 18:41 sati.