Opet kiši uz poneku pahulju mokrog sitnog snijega. Zemlja je već i prenatopljena vodom. Teški oblaci stvaraju ugođaj zatvorenosti. Nešto sam više okupljen poslom, pa to i ne ostavlja neki veći dojam na mene. Ne stižem ni malo više pogledati blog.
I pored toga u meni kao da nešto želi ugledati svijetlost dana. Da de mi poticaj tome jedan slučajan susret s kolegom na poslu.
Odlazim po materijal za rad u skladište u suterenu. Našao sam kolica za prevoz, utovario ono s čime ću raditi i krenem vukući kolica. Hodnikom prolazi Željko. Žuri kao nekuda. Vidim nasmijan je. Na njegovu vedrinu ja spontano vedro njemu: 'Bok kak si?' Sve onako da se ozajedniči vedrina. On kao da je to i očekivao opali: 'Bok, odlično sam!'. Kao potvrdu svemu nanodam još: 'Ma, odlično je to i čuti.'
Sada Željac, osjetih, iz nutrine otvora vrata duše i kratko: 'Super sam. Prepustio sam sve Gospodu. On zna sve. I kada je čovjeku teško i to je s razlogom. Sve je tako po volji njegovoj da bi dobro bilo.'
Fantastično pomislih, i naprosto spontano nadodah: 'I ja sam svoj život Njemu podario.' Osmjesi i neka duboka sreča obuzima obojicu, osjetih. 'Bravo Željac. To, to je put!'
A Željko prolazio je i mnogi bi rekli prolazi težak životni ispit. Nedavno smo sakupljali priloge za njegovo lječenje. Dešava se često da čovjeka napusti potrebna ravnoteža životnih resursa. Desi se često da čovjeku opstojnost organizna bude upitna . Desi se često da čovjeku u nekom ludom vrtlogu nesrazmjer nastane. Desi se često da izgubljen čovjek bude u nekom nepravilnom razvoju stanica što tijelo mu grade. Bori se znanost medicinom, da zaustavi proces koji uništava procese opstojnosti čovjeka. Velika većina gubi te bitke. Bitke, da.
Željko je našao drugi put. Vidim to i ja, ali on je izvanredan slučaj u stvarnom životu. Prihvatio je istinu postojanja. Prihvatio je Gospoda kao jedini put. Često sam razmipljao o procesima koji život drže i razvijaju. Što čovjek jest. Održivi proces na dvije noge. A, kako proces održati. Sam po sebui brzo bi skončao, a o nekim reprodukcijama ni govora nebi bilo. Skulpturu možemo zaštiti od atmosferilije i drugih utjecaja, kao i razne druge materijalne vrijednosti. Kako sačuvati život. Njega nije moguće čuvati konzerviranjima. Čuva ga proces, koji je sukladan smislu postojanja istoga. Proces koji potvrđuje valjanost postohjanja života. Proces koji potvrđuje i vrednjuje život.
Život jest po ljubavi, jest po darivanju. Sam potanak time je činjen. Ljubav jest ta koja ga drži. Ljubavlju se hrane najvažniji procesi što život znače. Svima nam je podaren život. Najveći dar što može biti. Hvala na tome roditeljima što ljubavlju svojom stvoriše uvjete moga postanka, kao i Vaši Vama vaših.
Ali i roditelji postadoše tim istim načinom. Jest nešto što te procese čini. Jest nešto po kome ti procesi opstoje. Nešto ili netko. Hvala Tebi jer po tebi jesmo. Kako prihvatiti nekoga ili nešto što ga možda vidjeti ne možete. Ta zar ne vidite, da po Njemu jeste.
Obraćati se Onome po kome jesi jest prava vrijednost poštovanja života, poštovanja sebe. Procesi zajednički svima nama i uvjeti u nama po kojima se oni poštuju i podržavaju, jest priznanje istine po kojoj jesmo. Naučavani ljudi bi kazali personifikacija kao uslov za komunikaciju.
Poštujući s ljubavlju Tebe, poštujem život po kojemu jesam i time poštujem i dijelo Tvoje po meni koji po Tebi jesam. Time nastojim skinuti sve prepreke između mene i Istine po kojoj jesam, kao i Vi dragi moji prijatelji. Time se ujedno stvaraju uvjeti za procese u onome koji voli za životne procese usklađene milionima godina stvarajući čovjeka po slici održivosti bića Gospodnjega u uvjetima u kojima postoji. Ljubavlju nestaju otpori i suprotnosti prema životu, jer ljubav poštuje život i održava ga.
Gospode hvala ti u ime moje koje tek iskricu u svemu određuje. Sretan sam što vidim to. Unesimo harmoniju sveukupnosti Gospodnje u svoja srca i pokažimo i Gospodu ljubav, Hvala ti oče nas zajednički. Ti si nama podario sebe i po tebi jesmo. Neka i ovaj trenutak bude iskrica u vječnosti.
Dragi moji prijatelji i svi koji jeste. Znam da sve obuhvatiti ne mogu, da nemam moći uvijek činiti ispravne poteze, ali mogu moliti za prosvjetljenje kako bi bio sukladan ovoj harmoniji po kojoj život opstoji. I kao da će prolaziti i kroz mene bez otpora daruijući onima što prolaze trenutke sreće, jer sve će po tome što jesam potvrđivati valjanost postojanja. Samo to. Ni ime nije potrebno, jer šta je ime u svijetu Gospodnjem. Havla ti Gospode i na ovom što sam ovdje napisao.
Pozdravlja Vas i Voli sve Vaš Mladen, kako ga se već naziva
Post je objavljen 01.12.2005. u 15:35 sati.