Zabranjeno voćem- naslađe voće. Barem tako kažu, ja bi se mogla složiti s tim. Ponekad još mislim na oženjenog. Šta bi bilo da je bilo... znate već kako to ide kad misli krenu. Dobro dok su još misli, dok nisu djela.
Jedna moja prijeteljica već je duže vrijeme u vezi s oženjenim muškarcem.
"Mene ne zanima kako mu se žena zove, niti u koji razred mu idu dijeca", priča mi neki dan nakon što sam je pitala kako je ne smeta što on ipak iz njezine postelje odlazi u bračnu. "To su dva različta svijeta i ja sam si u glavi tako napravila, jednostavno ne razmišljam o tome, niti me je briga."
Nemam pojma, ali ja ne bi mogla tako funkcionirat. Ja od ovog svog oženjenog znam kako mu se zove klinac i uvijek ga pitam za njega. Ispričao mi je i za ženu neke stvari, ali to je pitanje koliko ja njemu vjerujem u cijeloj toj priči. Ali poslušala sam sve. Očito mi fali doza one krajnje hladnoće u meni. Iako je možda frendici lakše. Ona se vjerovatno ne pita gdje je sad, kakav mu je sex s ženom( ako to uopće radi s ženom) niti da li mu mala svira klavir ili flautu. Ili možda laže da se sve to ne pita. Jer ja niti to ne bi mogla.
Ja sam faktor koji uništava familiju, i on naravno. Mora postojat dvoje ljudi za sve to. Dvoje ljudi uništava i moju obitelj, godinama i dobro mi je poznat taj osjećaj. "Šta uopće netko treći ima radit u našem dvorištu?", puno puta se zapitam.
I da, ono voće s dozom kemije za koju mislimo da se ne možemo oduprijet je naslađe. Dok ga ne zagrizeš...
Svira: U2- Gold
Post je objavljen 01.12.2005. u 13:36 sati.