Marketing
zauvijek izgubljeno
ravno u tvoje prestrasene oci sam gledala,u tvoje suzne,velike,bademaste oci...nista me nije moglo skrenut pozornost,ni svada,niti vika,niti psovke,niti vrjedajuce rijeci koje su se lomile zrakom...tih par sekundi gledanja u tvoje oci cinilo se kao vjecnost...tvoj pogled pun straha i kukavicluka i moj moleciv pogled.Da,pogledom sam te molila da priznas,da ne unistis ono sto smo gradili godinama,da se sve ne srusi kao kula od karata..Zar tebi nista ne znace zajednicke uspomene i snovi,nase male gluposti i mastanja?Zar je tako tesko bilo priznat,a ne prepustit da na nas,tvoje prijatelje koji smo ti spasili noc,spasili te od necega sto bi ti cijeli zivot obiljezilo,padne krivica...Mi znamo da nista nismo krivi,ali znamo i da nikad vise nece biti kao prije...nikad...Znala sam jos tu vecer da je gotovo,jos tu vecer sam ti procitala pogled,procitala tvoje misli...zao mi je,ali priznaj bar ovo:unistila si prijateljstva one noci kad si nas izdala...
Post je objavljen 01.12.2005. u 12:51 sati.