Marketing
DOK SE SA SOBOM BORIM DA TACNO IZGOVORIM TU TESKU, STRANU REC "IZVINI"...
Ponos je dobra stvar.
Ponos je vazan.
Covjek bez ponosa je kao slijepi vuk...
Srlja bezglavo u vlastitu propast...
Međutim, do koje granice?
Kada ponos postaje oholost i donosi vise stete nego koristi?
Zasto ako znam da sam kriva ne okrenem taj broj?
Zar mi je lakse ovako?
Nije.
I zasto sam onda tako bahata?
Nije nista kriv, bila sam nervozna, pokusao me umiriti, ali nisam Mu dozvolila...
Istresla sam na Njemu frustracije pokupljene putem...
I na kraju to glupo spustanje slusalice.
Zar bas uvijek moram spustiti slusalicu???
I zasto onda ne popustim?
Zasto ne prerastem inat malog dijeteta i ne nazovem?
I zasto i dok pisem sve ovo znam da cu se muciti, nervirati i pitati, a svejedno necu zvati?
Ma ponos je dobra stvar...
Post je objavljen 01.12.2005. u 12:01 sati.