Da li sestro, rasla na livadi
s vetrom koji se mlad zamrsi u cvece
pa ti je lice kao da ga gladi
krilom senke leptir sto usnu prolece.
Da li sestro, rasla kraj zala
pa su ti oci sumne kao more,
pa su ti dojke kao dva vala
sto igranje ne umore.
Ili si dosla iz topih ruda
iz bakarnih zica, iz tamne lave
pa ti je glas tunel pun cuda
a suza tela, nemir poplave.
Ili si rasla medj peskom zlata,
na dnu reke, u korenju vode
pa su ti ruke oko mog vrata,
dva mala izvora zedna slobode...
OSKAR Davico (1909-1989)
Post je objavljen 02.12.2005. u 23:34 sati.