Izlazim iz busa i nekako automatski nastupa provjera sadržaja pri ulasku u prolaz Inportane. Mogao bi Robi biti ovdje. U gomili ljudi vidim ga kako pogledom prosijava gomilu nadolazećih ljudi. Stigao je gorički, pa gleda, nije li tu negdje i striček Mladen. Imam novu jaknu, pa me ne prepoznaje. Tik uz njega usporim i primjeti on nešto neubičajeno; čovjek uz njega je usporio. Odjednom osmjeh i pada petica. Krene priča i sve tako do kluba na Trgu.
Pokoja kišna kap stiže na lice. Vrijeme ni kišno ni nekišno. Da nije te pokoje kapi bio bi sav u nekim temema što vrtjeh ih s Robijem.
U klubu je vrlo živo. Članovi Belot-kluba igraju skoro na svim stolovima. Dva stola su još prazna za nas, zaigrane kamenčićima. Robi i ja stigosmo prvi, pa odmah pada partija. Igramo za listu. Tu je i devet prednosnih kamenčića. Znam da je Robi opasan protivnik i da često kažnjava pogreške protivnika. Nastojim u ranoj fazi stvoriti mu neki teži problem. Natkrilio sam kut, a potom i uletio pod njegove kamenčiće. Stvorih grupu u kutu na granici opstojnosti. Time njegova velika grupa kamenova odjednom počinje plutati na namjerama mojim. Našao je način razdvajanja mojih kamnova što ga stezahu, ali u krajnjem razračunavanju borbom prsa o prsa bio je prekratak. Suočen s velikim gubitkom Robi zaustavlja borbu predajom partije.
Stigao je i Svilac, a nedugo za njim i Tomi. Bili su to uvjeti za još jednu partiju, dok je još prethodna trajala. I krenuše njih dva uz dva prednosna kamenčića, što ih Svilac dobiva. Vidim povremeno jako zamišljenog Svilca. Zanimljiv je takvim. Uspravljen sjedeći s prstom uspravno preko usnica. Gleda skoro netremice u ploču. Kao da čeka neki događaj ili da se odgovor pojavi tamo negdje među kamenčićima. I zna on, čak, odjednom izgovoriti ono: 'Aha!' i krenuti kamenčićem u ruci put mjesta na ploči. No, često vrlo brzo potom slijedi : 'Uffff'. Sakupe se bore na čelu, a izgled kao poslije zagriznutog limuna. I mijenjajući tako stanje sve je više kamenčića na ploču stavljeno i kraj partije stiže. Šaraju oči pločom. Kupe se zarobljenici kojih Tomi više sakupi. Popunjavaju se protivnički prostori zarobljenicima i uređuju površine za brojanje. Pobjedio je Tomi za 73,5 poena. Puno je to, a Svilac samo glavom klima. Bit će i boljih trenutaka starino. Bilo je i ovo lijepo, ali uz poraz nije lako ljepote vidjeti.
Stiže Zvonac. Vesela pozdravljanja. Bio je on ovdje i prošle srijede, ali stigao je kada smo svi ostali već otišli. Ovaj puta je dolazak učinio puno ranijim. I eto, imao je uspjeha našavši nas.Bio je Robi već slobodan i njih dvojica zapodjenuše nadmetanje kamenčićima. Iznenadio se Zvonac Robijevom 11. kyuu. Oštro napreduje taj njegov učenik. Davao je Zvonac sedam prednosnih kamenčića. Rastresita partija je to bila. Obje boje kamenčića po cijeloj ploči. Pri vidnoj prednosti Robiju Zvonac upada u prostor i Robi se predaje. Kaže Zvonac da bi trebalo nastaviti, jer još nije sve sigurno. Predaja je bila izjavljena i Robi ne odustade, ali ipak nastaviše, tek da se vidi kako bi ispalo. Zaživio Robi u jednom Zvonkovom kutu i pobjedi za 12,5 poena. Sada sve to mačku o rep, jer predaja je već bila izjavljena.
Pristiže i Damir Kovačević koji kreće s Tomijem. Igra se za Damirovo peto mjesto na listi. Tomi daje tri kamenčića prednosti. Partija se rješavala u sredini ploče. Hrpa crnih Damirovih ostade bez dva nužna oka i ode Tomi sa sedmog na peto mjesto.
Prilazi nam mlad čovjek uređenih brkova. Prestavlja se, aja nekako baš i ne čujem dobro, ali čini mi se da znam što govori. Sigurno je to onaj koji se najavio e-mailom, pa nije došao u Goricu u subotu. Ponašam se kao da sam sve razumio, ali ipak provjerih uz ispriku da nisam baš neki sluhista. Vrlo brzo smo se našli. Prvo ga malo preparira Zvonac s osnovama igre, mada je Tomislav već nešto znao preko interneta. Kaže da je dosta toga vidio na blogu. Ubrzo ga Zvonko prepušta meni, jer tada kreće na već spomenutu partiju s Robijem. Ja pak rekoh: 'Ma koja filozofija. Ajmo mi Tomislave na igru na 13x13, pa ćemo tamo u hodu razjasniti, ako uopće i šta tako treba.' I udarili mi jednu na maloj ploči. Vidim ja, snalazi se on. Zamalo me i rasturi rezanjem grupa, ali se nešto zanio bespotrebnim potezom. Kada završismo pomalo drsko uzimam prostor u vremenu za nešto bauljanja van vidljivog prostora. Razvezem, ali ne na predugo o mogućnostima, o razvijanju kreativne memorije , o religiji, o..... i prekidoh, jer uspijeh vidjetu kuda sam zabrazdio. Ta čovjek je samo došao igrati go. E, moj ja! Odmah bi ga udavio. Na kraju mi uviđavno prizna, da ga i to zanima. Predložih mu da igra za listu, a sa susjednog stola Damir mi onako kriomice kazuje: 'Jesi ga obradio. Kako možeš tako s čovjekom. Odmah za listu. Pusti čovjeka da sam vidi i odluči.' 'A, čuj, znaš ti mene.', i obojica tako raspalismo s nekoliko rečenica uz osmjehe. Nisu to bili baš oni glumljeni. Ta dobro se znamo.
Za kraj meni već slobodni Zvonac polutiho: 'Očemo jednu?' 'OK, a jel za listu?', pitam ja. 'Može'. Sjednem i onako poluskrivečki pokazujem dva prsta. Primjeti i malo se čudi, a ja velim 'Pa dva prednosna.' Odigrasmo je i uspio sam navući do 3,5 poena za mene i sačuvati drugo mjesto.
Pogledajmo sada rezultate