Koliko si mi samo, Isukrste, dao mogućnosti.
Zašto nisi ograničio moju ruku,
ili moje srce, ili radoznalu glavu,
jer sad ovo što mislim
mogu reći jednom riječju,
ili prešutjeti knjigom.
Mogu prevariti onu koju volim
i one koje volim.
Mogu lako izigrati svoju braću i svoju djecu
i ubiti beskorisno.
Stvarno mogu ovu pjesmu vući do posljednjeg dana,
a možda sam je već negdje davno završio.
Dao si mi mogućnost da sve probam,
da sve osumnjičim, sve ispitam i osjetim,
da na sve pljunem ili poljubim.
Preda mnom je najveće iskušenje
da, evo sada, kažem istinu ili ne,
a dao si mi vještinu da slažem
tako da nitko, ni biljka,
ni rastvorena žena, ni more preda mnom,
ni ti, ni Bog, to ne vidite,
ali onda bi me ostavio samog
i moja bi me istina ubila odmah.
Ovako živim od toga
što se umijem pomalo oslobađati,
a ne mogu odjednom.
Arsen Dedić
Blagoslovljeno došašće!
Post je objavljen 01.12.2005. u 08:48 sati.