Ko meni brani pisat po blogu?
Nitko.
Ko meni brani pisat navečer po blogu?
Nitko.
Evo, pa baš tim riječima slobode želim prvi napis napraviti baš večeras i baš po blogu.
Posebno od svega me povukao za jezik doc'mer kad je spomenuo portira koji nam je noćas navratio u sobu misleći da je tamo uvijek drag gost i to zaključujući na temelju toga što ga tamo nikad nitko nije spomenuo u drugom licu jednine (ili množine) u istoj rečenici u kojoj se spominje muški spolni organ i pušenje, a da nisu ni cigarete ni trava i cigare. Međutim, doc'mer mi ne zna da je portir navratio opet i to buneći se zbog preglasne glazbe, a ja ovim putem pozivam divovskog bermudskog slona da me slobodno spolno poopći do općenitog ako je decibelluk te glazbe bio takav da se netko od susjeda potužio. Dapače, bilo je pretiho i za posmrtni marš u pičku materinu neznanog Švicarskog junaka. I onda je jedini moj zaključak da je portir svoje cijenjeno uvence (iliti uhance) priljepio uz naša vrata kako bi mogao čut šta dobrog slušamo, ali mu nije bilo merak to slušat pa je ušao u sobu u namjeri da nas nagovori da pustimo nešto veselo. I sve bi to bilo dobro, ali je stanoviti portir reprogramiran da kad god uđe u sobu zausti "dečki, dečki... pa koliko je sati..." i eto sranja.
Ja mislim da on ne zna na sat i da zbog toga stalno pita koliko je sati. Najnervozniji je tokom dana kad ne zna jesu "dvi ure ili tri ure", a ne može pitat koliko je sati jer će se raskrinkat budući da je dan. I onda mu nema druge nego pogađat. Dođe na dežurstvo pa odbrojava 60 puta po 60. To sve ponovi 8 puta i onda ode doma.
Uglavnom, poanta ovoga što sad govorim je zapravo inicijativa.
Koja inicijativa?
Pa da se portiru kupi jebeni tranzistor i sat pa neće više dolazit kod nas slušat glazbu i pitat kolko je sati.
p.s. Svaka sličnost s izmišljenim osobama je izmišljena i slučajno je izmišljeno da je namjera bila da slučajno kažem da je namjerna.
--hiroaki
Post je objavljen 01.12.2005. u 02:43 sati.