Marketing
Zaobilazile su me kapi kiše (u početku),
Kasnije sam se pokrila debelom,velikom jaknom
I gledala kako se leptiri pomiču, kako bježe…
Kako nestaju.
Njihov smijeh nije mogla prikriti čak ni dernjava iz zvučnika,
Iritantni,oholi smijeh,
Zadah vina i glupi vicevi.
Strah na mom licu ih je pretvarao čudovišta.
Pitala me volim li ikog…
Malo sam razmišljala i odgovorila potvrdno.
Hvala bogu,nije pitala koga…
Hmmmm… žena dijete…ostaje,uvijek kad je ostave.
Budi nježan…to je najmanje što možeš…
Kiša pada sve više i više,jače…
Zvoni mi mobitel.
Meni?
Nisam sigurna,
Ne da mi se provjeravati.
Ostajem u istom položaju,
Pogled mrtav među krilima šarenog leptira.
Upada u lokvu…
Onu u koja sam ja zagazila prije 10 minuta.
Oprosti mi što odlazim ja nikada ne ostajem…
Opet prokleti mobitel…
Obrušavaju se na mene poput nepozvanih duhova…
Leptirova krila…
Više…
Suze se miješaju s kišom,
postaju zvukovi pri udaranju pojedine kapi o tlo…
sada sam na moru…
sjedim na površini…
opet zvonjava,
mobitel…
javljam se:
tišina s druge strane…
Leptirova Krila ovdje…
Post je objavljen 30.11.2005. u 22:47 sati.