Čekaj, jesam li ja to dobro shvatio? Njima je čitanje lektire prenaporno? Ma daj, molim te! Neću ovo uopće slušati. K'o da je to neka velika frka – pročitati lektiru! Svi bi se samo opravdavali jeftinim trikovima. Prošao sam to - ne pali kod mene!
…Čini se da od ovog sata lektire neće biti apsolutno ništa.
Naravno, ploča nije obrisana. Na nekim klupama uopće nema knjiga. Vjerojatno nema ni krede. Zašto da uopće imamo hrvatski? Mislim, nema smisla!
Ne znam uopće što im reći? Ja se samo pridržavam programa... Ma što ću uopće govoriti. Nisu pročitali lektiru i to je to! …Možda bi bilo najbolje da počnem pojašnjavati povezanost realizma i lektire. Što ću drugo raditi? Nisu pročitali lektiru! O čemu ću s njima razgovarati? Većina razreda tjera svoju priču, a ostali ili šute ili nemaju pojma o čemu se uopće radi. Atmosfera je totalno neprimjerena za rad.
No, sjajno, još je i kiša počela padati. Samo mi je još to trebalo da mi totalno sredi raspoloženje. Ovo definitivno nije moj dan. Osjećam se tako bezvezno! Jadno! …A, valjda će ubrzo stati! …Mislim ono, užas! Ovo mi se još nikad nije dogodilo. …Pogledaj ovu! Šminka se. Onu nije ni briga. Ova leži na klupi… Sjajno!
Ne znam uopće da l' da pitam je li tko pročitao lektiru. Pa reći će: «To je apsurdno pitanje, profesore. Zar vi ne čujete što vam mi govorimo već deset minuta?» Da, ja ne čujem! To je ono bitno, a to što oni ne čuju što ja govorim nije problem, uopće! Mislim, zašto bi bio? Glavno da jedni tipkaju po mobitelu, drugi raspravljaju... Ovo je k'o cirkus. Svatko ima svoju točku! …Oni mi tamo nekako odudaraju. Hm! Bar mi se tako čini. Čitavo se vrijeme nekako čude! A i čudno me gledaju. Možda... Možda je to dobar znak? A da ipak pitam? Mislim, možda su pročitali! …Vidi neki čak i dižu ruke. Jedan, dva, ... tri! Četiri! I to je to, ha? O, zamisli ti to! Znači ima i onih koji su čitali lektiru! Doduše samo nekoliko, ali opet.… I što? Da razgovaram s troje ljudi? Pa.. Možda...Da! Meni to ne predstavlja problem. Troje ili tridesetero? Isto mi je! Nije da očekujem da će mi reći ništa posebno… A što ću s ovima koji nisu pročitali? Sad bi bilo najlakše da dam nekoliko pitanja vezanih za lektiru. Ljudi će dobiti jedan, ali i to je ocjena. Za nerad! Što ćeš? Svojim su ponašanjem i zaslužili takvo što. Ili da se ipak pravim da se ništa nije ni dogodilo i nastavim prema planu? Zašto da se uopće zamaram time. Jednom će morati dobiti ocjenu iz lektire! A možda dotad i pročitaju. …Možda svaka dva tjedna i je malo prebrzo, ali što ja tu mogu. Nisam ja ovo izmislio. Da su htjeli mogli su pročitati. Nije to tako komplicirano! …Ajde, bar je kiša prestala!
Adrijana
Post je objavljen 30.11.2005. u 19:36 sati.