Marketing
Legenda o kralju Arthuru
Kralj Artur (Arthur, Artus) bio je britanski kralj koji je vladao oko 500. godine. Artur je jedan od najpoznatijih likova keltske mitologije; od 13. stoljeća on je središnji lik brojnih književnih djela.Bio legendarni kralj srednjovjekovne Britanije i heroj jedne od najuzbudljivijih i često prepričavanih legendi. Prema njoj rođen je u Tintagelu, u pokrajini Cornwall kao sin kralja Uthera Pendragona i Igraine, žene vojvode od Tintagela. Legenda kazuje kako je Vještac Merlin je imao svoje prste u prijevari koja je dovela do susreta ovo dvoje, ali je kao nagradu zahtijevao produkt ove unije, biće koje će on uzeti za svog štićenika, brinuti se za njega i podučavati ga. S vremenom je Arthur postao kralj Britanije, te uz pomoć i potporu svog savjetnika Merlina držao dvor Camelot i bio vođa vitezova Okruglog stola. Vitezovi su jahali u avanture, na mjesta gdje su mogli postizati junačka djela, no njihova najvažnija misija je bila potraga za Svetim gralom, prema kršćanskoj legendi: svetom peharu iz kojeg je Krist pio na Posljednjoj večeri. Izdan od svoje žene Guinevere i sina (u nekim verzijama Mordred je sin incestuozne veze Arthura i njegove sestre Morgane la Fey) ili nećaka Modreda, Arthur je bio smrtno ranjen u bitci protiv Modreda, a potom odnesen na Avalon, otok besmrtnih heroja. Legenda kaže da će se jednog dana vratiti s Avalona i ponovno voditi svoj narod u vrijeme kada im bude prijetila najveća opasnost.
Malo se zna o pravom Arthuru premda se mnogi povjesničari slažu da je lik Arthura iz legende najvjerojatnije utemeljen na stvarnoj pojavi Britanskog ratnog vođe iz 6. stoljeća kojeg su Rimljani nazvali Artorius. Moguće je da je on bio vođa romaniziranih Britanaca u ratu protiv Saxonaca koji su učestalo vršili napade na Britaniju od 450.g. pa nadalje. Arthur iz keltskih legendi je bio heroj herkulskih proporcija. Izbavio je zemlju od divova i borio se protiv čudovišta i vještica. Ubio je demona Cata od Losanne i uhvatio znamenitog nerasta Twrch Trwytha, natjeravši ga u more; kao rezultat ovoga, jedna od Arthurovih titula bila je ' Boar of Cornwall ' ( "boar" - nerast ). Velška poema, «The spoils of Annwn», vjerojatno napisana u 10.st., odnosi se na njegov pohod u zemlju mrtvih, na otok Annwn. Cilj ovog pohoda je bio čarobni kotao Annwna, iz kojeg su samo hrabri i iskreni mogli jesti. Ovaj bi kotao možda mogao biti originalni 'Gral', pa se Arthur, opskrbljujući se hranom od besmrtnih heroja, mogao i sam učiniti besmrtnim nakon sto bi ga ukrao. U ranim keltskim pričama Arthur ima velik broj drugova, uključujući Cei Wynna (sir Kay), Gereintha (sir Gareth) i Llenlleawca (sir Lancelot), a žena mu je bila Gwenhwyfar (Guinevere). Stari keltski bogovi također su se u ovim pričama manifestirali kao ljudi: Manawydan, Teyrnon i Gwynn, sin Nudda, gospodara pakla.
Merlinu, čarobnjaku iz legende o kralju Arturu, pripisivale su se velike magijske moći. Mogao je izazvati maglu bez tuđe pomoći, navodno je podignuo Stonehenge i napravio masivni stol za okrugli stol kralja Artura. Merlin je navodno prorekao brojne krvave pokolje i atentate na tadašnje vladare. Uz to je predvidio i da svijetu u budućnosti prijeti veliko zlo. Opisao je kaos koji će se jednom spustiti na Zemlju, izbaciti zvijezde i planete iz njihovih putanja i promijenjiti zodijačke znakove do beskonačnosti. «Mora će u trenutku nabujati, a prah se predaka obnoviti». Njegova je vizija bila uznemirujuća, s obzirom na povećane klimatske katastrofe. Prema «Povijesti britanskih kraljeva» Geoffreya od Monmoutha, Arthur je imao 15.g. kada je njegov otac Uther Pendragon umro i bio pokopan na Stonhengeu. Arthur je potom okrunjen za kralja u Silchesteru. U knjizi iz 15.st. «Morte D'Arthur», koju je napisao Thomas Malory, raspravlja se o Arthurovom dolasku na prijestolje. Nije bilo osobe koja je mogla nadmašiti Pendragona i mnogi su se veliki baruni borili za tron. Merlin je potaknuo nadbiskupa Canterburyja da pozove sve velikaše u London gdje je on pripremio ogroman kamen s mačem zabodenim u nj. Natpis oko mača je govorio slijedeće: «Whoso pulleth out the sword of this stone and anvil, is rightwise king born of all England.» a riječi u prijevodu znače «Onaj tko ovaj mač izvuče iz kamena i nakovnja, pravi je rođeni kralj cijele Engleske.»No premda su mnogi pokušavali, nitko nije uspio izvući mač iz kamena sve dok mladi Arthur nije došao i to učinio. Odmah je okrunjen za kralja i tako pobijedio svoje rivale u serijama borbi.Monmouthova «Povijest...» je s jedne strane bila opisivana kao najuspješnije djelo fikcije ikada napisano, a s druge optuživana kao zločin nad povijesnom istinom. On piše kako je Arthur sa svojim mačem Caliburnom, koji je bio iskovan u Avalonu, porazio Škote i osvojio Irsku, Norvešku, Island, Dansku i Francusku. U kasnijim varijacijama mač dobiva ime Excalibur. Merlin i Arthur su otišli do jezera, kada je iz njegova središnjeg dijela izronila ruka držeći mač; on je pripadao Gospodarici Jezera (ili Gospi od Jezera; «Lady of the Lake») koja ga je potom dala Arthuru. Kada Arthur umire i biva odnesen na Avalon, mač je vraćen u jezero.
Vrlo su proturječne priče o kralju Arturu i o potrazi za Svetim Graalom, za koji se mislilo da ima veliku moć izlječenja. U najpoznatijoj priči sir Thomasa Maloryja «Arthurova smrt» (1485.) govori se kako su u potragu za Graalom otišli sir Galahad (Gawain u nekim drugim pričama), sir Percival i sir Bors. Došli su do Dvorca Graala okruženog jalovom pustopoljinom i otkrili da sveti kalež čuva ranjeni, nepokretni čuvar Kralj Ribara. Samo na točno postavljeno pitanje koje se odnosi na Graal, Kralj Ribara će ozdraviti, zemlja se obnoviti, a oni će dobiti Graal.Sir Galahad je ispravno postavio pitanje, pa su trojica vitezova brodom odnijeli Graal u sveti grad na Istoku koji se zvao Sarras, gdje je Galahad okrunjen za Kralja.Percival se vratio u Dvorac Graala a Bors u Camelot. Daljnja sudbina Graala je nejasna zbog brojnih urota, posredovanja križara, katara i tako dalje.Propast Kralja ArthuraArthur se ženi Guinevereom, a kao svadbeni poklon od svog tasta (prema nekim izvorima) dobiva Okrugli stol koji ima 150 mjesta za sjedenje.Njegova sestra se udala za Lotha, vojvodu od Lothiana, i s njim imala dva sina, Gawaina i Modreda. Kasnije priče kažu kako je sam Arthur, ne shvaćajući kako je Lothova žena zapravo njegova sestra, spavao s njom i tako začeo Modreda. Upravo je ovaj incest doveo Arthura i Okrugli stol do propasti, onako kako je to prorekao Merlin.Kada je Arthur shvatio da su njegova žena Guinevere i njegov vitez Lancelot zaljubljeni, nije o tome želio nikome govoriti zbog svoje privrženosti Lancelotu. Ali Modred i Agravaine su mrzili Lancelota i izravno ga optuživali, ravno kralju u lice, a tužbe na izdaju i preljub su bile otvorene za javnost. Arthur nije imao izbora već je naložio Modredu da zatvori Lancelota, no ovaj uspijeva pobjeći u posljednjem trenutku. Neki su vitezovi otišli s Lancelotom, a drugi su ostali vjerni Arthuru, te na njegovu pohodu sa Gawainom u Francusku, protiv Lancelota, mnogi su hrabri vitezovi poginuli na obje strane. Modred, koji je ostao u Engleskoj privremeno vladati, pokušava ugrabiti krunu, a s njom i Guinevere. Arthur se vraća i u velikoj bitci traži Modreda, te ga konačno ubija kopljem. Ali kako ne bi bilo sve ružičasto, Modred zadaje smrtni udarac Arthuru. Sir Bedivere mu pomaže da dođe do jezera i po njegovim uputama baca mač natrag u jezero, kojeg je prihvatila izronjena ruka, a potom ponovno nestala u dubine. Vilinski brod dolazi po Arthura i odnosi ga u Avalon, zemlju besmrtnih heroja. Tradicija kaže da je zapravo Glastonbury taj mitski otok Avalon: 1191.g. monaci su tu iskopali hrastov lijes iz 4m dubine za koji su tvrdili da je Arthurov. Natpis koji je pronađen na olovnom križu unutar lijesa je sadržavao: "Here lies buried the renowned King Arthur with Guinevere his second wife in the Isle of Avalon.", što u prijevodu znači «Ovdje leži pokopan Kralj Arthur zajedno sa Guinevrom, njegovom drugom ženom na otoku Avalon.». Također je rečeno da je na Arthurovoj grobnici pisalo: "Here lies Arthur, the once and future king. " (" Ovdje leži Arthur, nekadašnji i budući kralj. ") Kosti su kasnije prebačene u gradsku crkvu, ali je grob uništen u doba engleske reformacije, a kosti su nestale.
Post je objavljen 30.11.2005. u 20:25 sati.