Kišan i oblačan je dan. No pogled je bistar. Čak i previše kava u mom organizmu, čak i predugi dan preda mnom, čak i veselja i veselja i velikog veselja.
Razgovor s prijateljicom. Parti u Umagu se opasno sprema, a ako ne bude snijega naravno je da ću otići. I u ovoj kišnoj jeseni.
A zasjati će sunce, jer vjerujem u sunce. I sunce jest. Iako danas dan počeo je sa suzama. Ne mojim već jednog čovjeka od nepunih četiri kojem se baš u vrtiću ne sviđa i bio bi sa svojim djedom.
Ne mogu razumjeti jer ja nikada nisam imala sjećanje na svoga djeda. Ne žalim za tim, ali kad vidim tu silnu ljubav koja se danas ogledala u suzicama tog dragog bića pitam se koje su boje očiju bile očiju mog djeda.
Post je objavljen 30.11.2005. u 14:10 sati.