Jednom kad bude pisana povijest hrvatskog blogovlja, a usudio bih se reći i pisane riječi općenito - ovo će biti jedan od onih prekretničkih datuma. Dan kada je pet blogera pokazalo da osim što pišu vrhunske tekstove, iako su direktori multinacionalki, također imaju široku dušu i još veće srce. Konsenzusom je, naime, odlučeno da se dopusti gostovanje would-be blogera na našemu blogu.
Pojavljivanjem po prvi put, a pod našim zaštitničkim skutima, novajlija zna da će biti pročitan, da neće biti raščerećen i da nam duguje pivo.
Prvi gost je već nekoliko puta spomenuti Hrane - centarfor-stoik, bivši šogor jednog od nas, Eseker (to smo mu oprostili), te elitist (to nismo).
Da ne duljimo - evo i njegova teksta:
Lažni identitet i preporod
Nećemo o glupostima, u preporod vjeruju samo naivci (vuk ostaje vuk itd. no ne bih želio da nas se veže za trenutačnog nam debelog, seoskog, nemoralnog, i čini se prilično uspješnog u lovi, obnašatelja gradske vlasti). No o identitetu bi već mogli. Što zapravo čini identitet čovjeka? (pitanje nad pitanjima). Karakter vrlo vjerojatno, posao nikako, okolina možda, no prije svega dosljednost u podržavanju sportskih kolektiva, prvenstveno iz mjesta gdje je rođen.
Kako, naime, dakle koja je to sudba kleta dovela do toga da netko tko je rođen i odrastao u jednom mjestu navija za klub iz drugog mjesta. Ima takvih, o da, rijetki i dragi čitatelji bloga. Štoviše, ponešto ih je i među autorima stranice na kojoj istražujete (o problemu učestalog korištenja stranih riječi tipa browser, explorer, net, itd. možda drugom prilikom, no ja ću tvrdolinijaški koristiti nepriznate hrvatske prijevode, jer je i jezik sadržaj identiteta, te ja ne bih da me se miješa sa američkim seljačinama).
Nije sad bitno koji sport, niti koji klub, iako se mahom radi o istom sportu i istim klubovima. Nije važno kada i kako, treba aristotelovim načinom iznaći odgovor na pitanje zašto (a da zadržimo jedinstvo mjesta, vremena i radnje). Ja sam tu došao do stava, iako sumnjam, kao i Hure, u opravdanost zauzimanja bilo kakvih stavova, što će nam to.
Najprije argumenti onih koji su predmetom ovog teksta, nazvat ćemo ih poturicama, ekonomičnosti radi. Pa tako kažu: xy je velik klub, zy-a se prvog sjećam, te najčešći - otamo su mi đed i baba, mati i ćaća. Ne treba duljiti, prvi argument je čisti kompleks, drugi teška bljezgarija a treći zavrijeđuje podublju analizu. Onaj koji slijedi pretke jer su oni od negdje, jer imaju nekakve vrijednosti, nije sam od nigdje i nema vlastitih vrijednosti, da se kolokvijalno izrazim. Taj je preslik prošlog vremena, isprali mu mozak, i čudo da ga već nisu upisali u kojekakvu mladež nečega da lijepi plakate. Neće bogme, ne da se mali, iako bi mati (ćaća) rado. Neće mali da mu netko formira stavove, hoće on to sam. A šta je onda s klubom, pitanje se postavlja, najčešće subotom prijepodne.
Dakle onaj koji nešto radi jer su to radili drugi nema vlastiti identitet, pa bili to i preci mu. Npr. Tuga je iz Poljske, njen ćaća iz Irana, Ante je Tugin sin i iz Hercegovine je, a mali Franjo je Antin i rođen je u Zagrebu (Franjo je poturica kakvima se ovdje bavimo). Ergo, Franjo je iz Irana i navijat će, po analogiji, za Esteghlal, Taj, Pas, Piroozi ili Persepolis. E neće, ne ide to tako. Jer usmena je predaja kratkog vijeka, a pismenost na ovim prostorima rijetka je pojava (takvi kao Franjo nabroje pretke do drugog, trećeg koljena najviše, iako o njihovim precima stalno slušamo, npr. što bi moja baba rekla…, što bi moj đed reko…). Stoga ne brinimo, mali Roko od Franje sin, kad se preseli u London jer tamo ima puno više trgovina, navijat će za Hančester Hunajted. Ćaća će mu za Božić donijeti Hinamov (Ghajdukov) šal, ali bit će kasno, ostat će samo suza na zagorskom bregu i dišpet u podrumu (usput, dišpet, šta je to, neko vino?). Objektivno kod ovakvih stvari caruje oportunizam. Mali Roko će, kad ga u Londonu pitaju zašto Hančester, reći da ga se prvog sjeća, a njegov mali John će navijati jer mu je i ćaća isto. Zatvoreni krug.
Hrane, guest long-time-ago-extinguished star
P.S. Da netko ne pomisli krivo, pisac teksta ograđuje se od ovog ognjištarskog problema, s prijezirom gleda na šutanje lopte (ako ju ne šuta sam) i konstatira neuspjehe perjanica lopovluka i obmane u međunarodnim nastupima, pristupa problemu s čisto sociološkog stajališta i ponekad navija za Osijek.
Blogerima: stulti scire volunt, quod docti non docuerunt. (prijevod za neznalice latinskog, ako takvih uopće ima, potražiti u rječniku latinskih izreka, jer autor latinski ne zna a prijevod je zaboravio).
Post je objavljen 30.11.2005. u 14:04 sati.