
Da ne bi mislili da sam samo pizda koja straši ljude po pećinama, prilažem fotografiju Jessice Albe.
Tu vidimo svu ljepotu nevina tijela, netaknutih jedrih sisica i anđeoski sjaj napućenih usana kojima bi dobro pristajao Prijapov (moj) falus kao svojevrsno lizalo ili neko drugo oralno pomagalo za izlizivanje jezika.
Detalj na njenoj lijevoj ruci, prsten, govori nam o Loliti u njenim prstićima, o nedirnutoj prirodi njene ruke, o još neiskorištenoj motorici koja inače tako dobro dođe tijekom obreda parenja, bilo ono izvedeno kao stvaran čin ili tek kao orgazmička simulacija.
Skrivenost malih bradavica, gumbića koji laganim prelaskom jezika postaju preklopne sklopke, a u jezičnog virtuoza otvrdnjuju njegov monumentalni obelisk dajući mu čvrstoću egipatskog granita, upućuje na Đesikinu vrckastu narav i neobuzdanu želju za igrom svjetala, sjena, reljefnih prizora i sastava dermatoloških naslaga koje odaju svu božansku mekoću njenog grudnog tena.
Sunce koje je tako blago unjonjalo njeno lice može izazvati rak kože, suše, promijene vremena i u slučaju gašenja, uništenje planeta Zemlje, a samim tim i čovječanstva.
Ne dopustimo da nas sunce ubije, ako to nismo sami u stanju učiniti.
(ne trebate klikati na Džesiku jer vam neće pokazati pičku, a bogami ni sise)
Post je objavljen 30.11.2005. u 12:21 sati.